U novoj knjizi britanskog povjesničara Paula Crickmorea, nazvanoj "Lockheed Blackbird, Beyond The Secret Missions", koja je zapravo reizdanje iste knjige iz 1987. godine, samo prožeto podacima iz novih, deklasificiranih dokumenata, detaljno je opisan susret američkog SR-71 Blackbird špijunskog supersoničnog zrakoplova te ruskog najjačeg presretača tog doba, MiG-31 Foxhound.
Jedan je napravljen da bi neometano špijunirao neprijatelja s ogromne visine, a drugi je napravljen s razlogom da istog "obriše" s neba. Ovo je malo poznata priča o njihovom najbližem susretu.
U knjizi se opisuje incident iznad Barentsovog mora, koji se dogodio 6. listopada 1986. godine i koji je, da su stvari pošle imalo po zlu, mogao izazvati, u najmanju ruku, izrazito tešku diplomatsku krizu između bivšeg Sovjetskog saveza i SAD-a.
Legendarna američka "Crna ptica" letjela je na visini od 23 kilometra, izrazito blizu sovjetskih teritorijalnih voda, nedaleko od obale Murmanska. Njihova zadaća bila je držati na oku sovjetsku podmorničku flotu koja je u sebi nosila nuklearne balističke rakete.
Incident je Crickmoreu opisao američki pilot, potpukovnik Ed Yeilding, a sadržaj prenosi Daily Mail.
"U daljini, možda na nekih 160 kilometara od nas, vidio sam dugačak i blještav kondenzacijski trag kako ide ravno prema nama, ali na znatno nižoj visini. Znao sam da je to ruski lovac, vjerojatno MiG-31, tad najnoviji sovjetski presretač", kaže Yeilding.
"Podigao sam periskop i shvatio da i mi ostavljamo dugačak kondenzacijski trag iza nas. Znao sam da ruski pilot vidi lako naš trag baš kao i mi njegov. Pretpostavio sam da je sovjestki pilot baš poput mene, zaljubljenik u zrakoplovstvo i da vrlo naporno pokušava biti najbolji", nastavio je američki pilot.
"Isto tako sam pretpostavio da ima naredbu ispaliti rakete ako zakasnim s okretom i kliznem u sovjetske teritorijalne vode, odnosno unutar 12 nautičkih milja od sovjetske obale. Pretpostavio sam da ruski pilot ne bi propustio priliku ispaliti projektil na SR-71", istaknuo je Yeilding.
Američki pilot dodao je kako tad SR-71 nije imao nikakvu obranu protiv raketa, poput baklji koje bi odvukle rakete na toplinsko navođenje, ali su se pouzdali na nisku vjerojatnost da ih raketa pogodi, zbog visine na kojoj su letjeli i brzine kojom lete.
"Odlučio sam ne odustajati te letjeti po planu i napraviti te fotografije. Leteći ravno jedan na drugog, to me podsjetilo na dva galantna srednjovjekovna viteza koji galopiraju punom brzinom jedan na drugog, samo što ja nisam imao koplje", slikovit je u opisu bliskog susreta Yeilding.
"Tad se učinilo da njemu (ruskom avionu) pada brzina na nekih 20 kilometara visine, odnosno 3 kilometra ispod nas. Vidio sam da mu nos zrakoplova pada ispod horizonta i da klizi prema dolje. Curt (potpukovnik Curt Osterheld) i ja smo ostali na ruti leta i uspjeli napraviti fotografije zbog kojih smo došli", rekao je Yeilding.
Da se slučajno dogodilo pravo presretanje i da je ruski pilot ispalio rakete, Crickmore kaže, Sovjetski savez bi to "pakleno platio".
"Da su ga oborili, imali bi na rukama vrlo, vrlo ozbiljan međunarodni incident, posebice ako bi i posada poginula", ističe Crickmore.
U vrijeme dok je parao nebom, SR-71 bio je najbrži avion na svijetu i s najvišim plafonom leta. Mogao je letjeti iznad 24 kilometara visine, brzinom većom od 3300 kilometara na sat. Bio je to savršen zrakoplov za misije izviđanja duboko u neprijateljski teritorij i jedna od istinskih ikona Hladnog rata.