Ministar "puca" od ponosa

Hrvatski vojnici u Poljskoj kupe samo superlative: "Svi u Hrvatskoj morate biti ponosni na njih"

1/17 >> Pogledaji ovu galeriju
Galerija
Što hrvatski vojnici rade već dva i pol mjeseca u misiji na ruskim granicama i kako se obučavaju - danas se iz prve ruke uvjerio i ministar obrane. U najvećoj poljskoj vojnoj bazi u kojoj vladaju stroga pravila, čije se kršenje kažnjava - u stopu ga je pratila i ekipa Dnevnika Nove TV.

Umjesto u akciji i na vatrenim položajima odakle vježbaju gađanje, hrvatski vojnici su na obuci. Gotovo tri mjeseca u jednoj su od najhladnijih misija na sjeveru Europe - na Baltiku.

25-ogodišnjem Slavoncu Tomislavu Abramoviću vatreno je to krštenje. "Pripreme su bile dobre u Hrvatskoj, ovdje smo došli pripremljeni", kaže.

"Oko 50-ak kilometara dijeli ih od ruske granice, više od tisuću udaljeni su od Hrvatske. Iako su za blagdane imali tradicionalne običaje, hrvatski vojnici priznaju da im udaljenost teško pada. "Bude dana da vam bude teško, nedostaju djeca, uz malo šale prođe i to i s prijateljima, svakodnevne radne obveze tjeraju naprijed", priča satnik Slaven Horvat, pripadnik 1. HRVCON-a eFPBG-USA.

O nedavnom incidentu u kojem trojica hrvatskih vojnika, ali i vojni svećenik nisu ozbiljno shvatili svoje obveze, pa su pali na alkotestu, naši vojnici nerado govore. "Pravila su u bazi stroga, vojnička, nema alkohola, 0 tolerancija je, izlazak dopušten samo van kruga baze 5o kilometara, ali u skupini od dva vojnika", naglašava bojnik Ivan Užarević.

U vojnoj bazi Bemowo Piskie više je od tisuću NATO pripadnika. Rumunji, Amerikanci, Poljaci i Britanci, rame uz rame su s hrvatskim vojnicima. O njih 70-ak NATO saveznici govore samo u superlativima.

"Svi u Hrvatskoj morate biti ponosni na svoje vojnike koji su došli vrlo dobro pripremljeni. Radio sam i prije s hrvatskim vojnicima, a ovo su jedni od najboljih. Vrlo su posvećeni svojoj misiji", kaže Scott Cheney, zapovjednik borbene grupe.

Ministar obrane Damir Krstičević, koji je želio stisnuti ruku svakom od njih, je i više nego ponosan. "Imali smo dva uspjesna gađanja, bili smo pohvaljeni. Sigurno je da ce misija pomoci razvoju hrvatske vojske", kaže.

Dalje od blatnjavog terena nađe se vremena za opuštanje i sportske aktivnosti. Nitko ne igra nogomet bolje od Hrvata, a još kad se svladaju sve jezične prepreke, bit će lakše.

"Nisam imao vremena učiti hrvatski jezik, to nije lako izvesti paralelno s poljskim koji trenutačno učim. Teško je učiti dva jezika istodobno da se ne pomiješaju", kaže nam američki časnik Gary Loten Beckford.

Hrvatski vojnici iz misije se vraćaju na proljeće, kada će ih na sjeveru zamijeniti netko drugi.