Epigenetika, područje genetike koje se bavi utjecajem okolišnih čimbenika na genetsku strukturu, odnosno transgeneracijskim učinkom kojim se utjecaj okolišnih čimbenika prenosi i na sljedeće generacije, daje odgovor na dugogodišnje pitanje pojave homoseksualnosti.
Od prije je poznato kako postoji sve više naznaka, ali i dokaza da je aktivnost gena pod vanjskim utjecajima, odnosno da stanica može 'zapamtiti' vanjske parametre.
Prema studiji američkog Nacionalnog instituta za matematičku i biološku sintezu, homoseksualnost se prenosi putem tzv. epi-oznaka, koje se obično brišu u prijelazu s generacije na generaciju. William Rice, evolucijski biolog na Sveučilištu u Kaliforniji, tvrdi da postoji mogućnost da se te epi-oznake kod homoseksualaca ne 'brišu', već se prenose s muškog roditelja na žensko dijete, odnosno s ženskog roditelja na muško dijete.
>>Kalifornija zakonom zabranila 'liječenje' homoseksualnosti
Grupa znanstvenika okupljena oko Wiliama Ricea otkrili su matematički model koji objašnjava razlog zbog kojeg se homoseksualnost prenosi epi-oznakama, a ne genima.
Ovom je studijom riješena evolucijska zagonetka homoseksualnosti, utvrdivši da se 'seksualno neprijateljske' epi-oznake, koje obično štite roditelje od prirodne varijacije u razinama spolnih hormona tijekom razvoja fetusa, ponekad prenose preko generacija i uzrok su homoseksualnosti kod suprotnog spola potomaka.
S evolucijske točke gledišta, u slučaju da bi homoseksualnost bila genetska osobina, znanstvenici očekuju njen postepeni nestanak s obzirom da homoseksualni parovi nemaju mogućnost reprodukcije.
No, te epi-oznake koje, prema Riceu, dovode do homoseksualnosti, daju roditeljima homoseksualnih osoba evolucijsku prednost: štite ih od prevelike ili premale izloženosti testosteronu, a ta se osobina zatim prenosi na njihove potomke suprotnog spola. Zbog toga su, objašnjava Rice, česti slučajevi feminiziranih gay muškaraca, odnosno maskuliniziranih lezbijki.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook