Odmah nakon terorističkih napada u Parizu BiH je podignula stupanj sigurnosti na maksimum. Kako se ovo dogodilo?
Teško je objasniti, mi pojedine elemente onoga što se dogodilo još uvijek ne znamo. Policija se nalazi na mjestu zločina, istraga je još u tijeku. Pokušava se sastaviti slika o napadaču, njegovim motivima.
Prema nekim informacijama, prijetnje su bile upućivane već danima da će se nešto dogoditi u Sarajevu i BiH.
Prema mojim saznanjima to još uvijek nije objavljeno bosanskohercegovačkoj javnosti. 72 sata nakon napada u Parizu bile su najmanje 4 dojave o podmetnutim bombama uglavnom u sudovima i policijskim postajama. One su se na kraju ispostavile kao lažne no u svakom slučaju uznemirile su javnost i policiju.
SARAJEVO U STRAHU 'Teroristički napad je loša vijest za Hrvatsku'
Oni koji skrbe o tome su sigurnosne-obavještajne agencije i policija. Bosna i Hercegovina ima 16 agencija, kako je moguće da im se ovo dogodi, a stalno pristižu prijetnje?
Ovakav tip terorističkog napada kao što je bio sinoć je jeko teško predvidjeti i otkriti. Ispostavilo se da je riječ o osobi koja nije bila na nikakvom radaru kao opasna. I tek sada, kada pokušavamo rekonstruirati neke elemente iz biografije te osobe vidi se da je istraumatizirana. Vjerojatno samoubojstvo majke u ranom djetinjstvu, da je bio u zatvoru, da je povratnik u kriminal, da ima veze s drogama, da u obitelji ima nekoga tko je blizak militantnom selefijskom pokretu, koji je bio u Siriji, ali te se kockice slažu tek kasnije. Ja sam siguran da ovdje živi desetak ili stotinu ljudi čije su osobne biografije puno opasnije, a koji nikada ništa neće napraviti. Ovakav samotnjački tip terorizma je vrlo teško detektirati.
Koliko ova situacija može utjecati na sigurnost Hrvatske?
Mi se ovdje suočavamo s nečim što je globalni fenomen, više od 115 država svijeta poslalo je na neki način, posredno, svoje ljude da se bore u formacijama ISIL-a. Imamo jednu globalnu pobunu. Sigurnosna prijetnja za Hrvatsku mogu biti ljudi iz okruženja, no to može biti i netko tko živi u Hrvatskoj.
Godinama se govori o vehabijama u Bosni i Hercegovini, uglavnom je javnost velikim dijelom protiv njih. Kako oni opstaju? Imaju li nečiju političku zaštitu?
Teško je to objasniti. Mi smo se doveli u paradoksalnu situaciju da Bosna i Hercegovina, nakon 25 godina, od zemlje destinacije za strane borce i radikalne elemente, postaje zemlja njihovog porijekla. Mi ih izvozimo, odnosno, sami se izvoze u druge dijelove svijeta. Mislim da to ne bi bilo moguće da ovdje nisu doživjeli neku vrstu političke podrške.
Strahujete li da bi se mogao dogoditi neki novi napad?
Apsolutna sigurnost ne postoji i uvijek moramo biti oprezni, no ne podlijegati histeriji. Najgore što možemo napraviti je promijeniti naš način života, naš izbor da izađemo, da nastavimo živjeti kako smo živjeli ranije jer je upravo to cilj ovakvih terorističkih napada. Zastrašiti stanovništvo da bi se promaknulo neke druge političke ciljeve.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook