Nakon 340 dana provedenih na Međunarodnoj svemirskoj postaji, NASA-in astronaut Scott Kelly vratio se živ i zdrav na Zemlju, sletjevši zajedno s dvojicom ruskih kolega u kapsuli Sojuz u Kazahstan.
Njegova misija bila je, još uvijek jest i još neko vrijeme će biti, ključna za predviđanja kako svemir utječe na ljudsko zdravlje, a njegov boravak od gotovo godine dana u svemiru, bio je usmjeren upravo u tom smijeru. Ako čovjek želi otići na Mars, onda znanstvenicima trebaju istraživanja produljenog utjecaja života u svemiru na ljudsko tijelo, a tu je upomoć uskočio Scott Kelly, no ne sam i ne bez posebnog razloga.
I njegov brat također
Naime, Scott Kelly ima brata, isto tako astronauta, Marka Kellyja i oni su jednojajčani blizanci, što čitavu misiju čini posebno vrijednom, obzirom da će znanstvenici imati najbolju moguću referentnu točku za opažanje promejna na Scottovom tijelu, uspoređujući međusobno rezultate njega i njegovog brata blizanca, koji je čitavo to vrijeme bio s nama ostalima na Zemlji.
Obojica su se tijekom misije podvrgnuli brojnim testiranjima krvi i drugih zdravstvenih parametara, kako bi se odredilo koliko dugoročan boravak u svemiru mijenja imunološki sustav, mikrobiome, mentalno zdravlje i druge zdravstvene parametre u čovjekovom tijelu.
Testiranja
Iako se vratio na Zemlju, Scott Kelly tek treba proći pregršt testiranja, koja mogu potrajati, prije objave konkretnih rezultata, od šest mjeseci do šest godina, tvrde u NASA-i.
Ubrzo po napuštanju Sojuza, Kelly i njegovi ruski kolege podvrgnuti su čitavom nizu testiranja, koji nalikuju na aktivnosti koje biste mogli raditi jednom kad sletite na površinu Marsa, pojasnila je glavna znanstvenica Međunarodne svemirske postaje Julie Robinson. Prolazak kroz poligon s preprekama, penjanje po ljestvama, otvaranje vrata na kapsulama, spajanje ventila i crijeva, podizanje na noge nakon padnja i slično, testovi su koji bi za čovjeka inače bili jednostavni, no za astronaute koji su proveli godinu dana u svemiru, predstavljaju ipak izazov, jer su godinu dana živjeli u uvjetima mikrogravitacije i svaki teret im je bio lagan kao pero.
Tijekom tih testiranja Kelly će na sebi imati senzore kretanja na rukama, nogama i prsima, ističe Stevan Gilmore, vodeći kirurg koji je dio NASA-ine misije godine dana u svemiru. Senzori će pokazati koliko dobro Kelly obavlja te zadatke, u odnosu na testiranja obavljena prije odlaska u svemir. Njegove rezultate usporedit će se i s rezultatima prijašnjih astronauta, prenosi Popular Science.
Još testiranja
Tijekom Kellyjeve misije, NASA je testirala nove tehnike u pokušaju nošenja sa zdravstvenim rizicima života u svemiru. Primjerice, u svemiru, tjelesne tekućine se čini se koncentriraju u gornjem dijelu tijela, što izaziva ne samo konstantno začepljen nos, već i probleme s vidom koje neki astronauti razviju. Tijekom Kellyjeve misije, NASA je testirala takozvani Chibis, vakuumske hlače koj pomažu u zadržavanju tjelesnih tekućina u donjem dijelu tijela.
Isto tako, Kelly je koristio i NASA-in uređaj ARED, koji služi vježbanju i prevenciji gubitka mišićnog tkiva, na način da simulira gravitacijski otpor, kakvog čovjek osjeća normalno na Zemlji.
Jedna od prvih stvari koje će biti vidljive uskoro, jest koliko su te protumjere pomogle u sprječavanju navedenih simptoma kod astronauta.
Još više testiranja
U prvim danima nakon slijetanja, NASA-ini liječnici i znanstvenici uzimat će mnoštvo uzoraka od braće Kelly. Nakon toga prikupljat će nove uzorke za 30, 45 i 60 dana pa sve do 9 mjeseci nakon slijetanja, uključujući i genetska testiranja.
Osim toga, mnogi biološki uzorci koje je Kelly uzimao sa sebe tijekom misije na Međunarodnoj svemirskoj postaji, još su uvijek gore i čekaju da ih kapsula SpaceX-a vrati na Zemlju u travnju 2016. godine.
John Charles, glavni znanstvenik u NASA-inom programu za ljudska istraživanja, ističe kako bi ukupni rezultati trebali biti objavljeni za godinu dana otprilike. Druga testiranja mogla bi potrajati i duže od 9 mjeseci. Isto tako, NASA će vjerojatno htjeti napraviti preglede blizanaca Kelly na godišnjoj razini, od općefizičkog stanja, do mjerenja gubitka kostiju, a ovo potonje moglo bi potrajati i nekoliko godina. "Ako je došlo do gubitka koštane mase, oporavak može potrajati i do tri godine", ističe Robinson.
Povratak u SAD iz Kazahstana
No, prije svih tihi intenzivnih testiranja i nakon inicijalne baterije testova odmah po slijetanju u Kazahstanu, Scotta Kellyja čeka 20-satni let prema Houstonu i ujedinjenje s obitelji, prijateljima, kolegama i američkom javnosti.
Tek nakon toga počinju prava testiranja i rehabilitacija. Astronauti koji uobičajeno borave šest mjeseci na ISS-u, trebaju 45 dana za rehabilitaciju. Gilmore vjeruje da Kellyju neće trebati duži oporavak. I mi mu želimo brz oporavak.