Svijet se nalazi u bizarnom procjepu. S jedne strane, znanstvenici vrište da svako novo polje nafte ili plina znači klimatsku katastrofu, dok s druge strane, vlade od Berlina do Mexico Cityja užurbano aktiviraju dozvole za bušenje kako bi spasile svoja gospodarstva od potpunog kolapsa uzrokovanog blokadama na Bliskom istoku.
Iako su Danska, Njemačka i Nizozemska godinama bile predvodnice zelene tranzicije, "sirenska pjesma" fosilnih goriva skrivenih u njihovom podmorju postala je preglasna. Danska, koja ima neke od najambicioznijih klimatskih ciljeva na svijetu, sada razmatra produljenje licenci za crpljenje nafte i plina u Sjevernom moru.
"Europa mora stajati na vlastitim nogama", poručio je danski ministar industrije Morten Bødskov. "To zahtijeva masovna ulaganja u vlastite energetske kapacitete. Prvenstveno u zelena rješenja, ali i u opskrbu koja održava proizvodnju dok jačamo širenje stabilne zelene energije."
Slično razmišljaju i u susjedstvu. Nizozemski premijer Rob Jetten i njemački kancelar Friedrich Merz dogovorili su ubrzanje eksploatacije plina u Sjevernom moru. Čak i u Njemačkoj, gdje je hidrauličko frakturiranje (fracking) bilo zabranjeno gotovo desetljeće, ta se kontroverzna metoda vraća na stol. Bavarski premijer Markus Söder bio je jasan: "Sljedeći korak mora biti fracking."
Preokret znanstvenice na čelu Meksika
Možda najiznenađujući zaokret dogodio se u Meksiku. Predsjednica Claudia Sheinbaum, inače bivša klimatska znanstvenica, odustala je od svog dugogodišnjeg protivljenja frackingu. Razlog? Smanjenje ovisnosti o uvozu plina iz SAD-a, piše POLITICO.
"Dugi niz godina sam i sama govorila 'ne' frackingu. Ali kada pogledam nove tehnologije i situaciju u kojoj se zemlja nalazi u smislu energetske ovisnosti, najgore što možemo učiniti je jednostavno reći ne", izjavila je Sheinbaum prošlog tjedna.
U Londonu, premijer Keir Starmer vodi tešku bitku. Iako je obećao zabranu novih licenci za istraživanje nafte i plina, pritisak oporbe, ali i američkog predsjednika Donalda Trumpa, sve je jači. Trumpov poznati slogan "Drill, baby, drill" (Buši, dušo, buši) postao je glavna točka pritiska na Starmera da odobri goleme projekte poput Rosebanka i Jackdawa.
Kritičari, poput Tesse Khan, izvršne direktorice neprofitne organizacije Uplift, upozoravaju na licemjerje:
"Ovo je trenutak za zemlje koje su ozbiljne po pitanju klimatske krize da se okupe i prekinu s fosilnim gorivima. Iskreno, već imamo daleko više nafte i plina nego što je sigurno spaliti. Nešto mora ostati u zemlji."
Znanstvenici vs. Stvarnost
Međunarodna agencija za energiju (IEA) još je prije pet godina upozorila da se ne smiju odobravati nova polja ako želimo zadržati zagrijavanje planeta unutar 1,5 Celzijevih stupnjeva. Međutim, podaci su neumoljivi: između 2021. i 2025. odobreno je najmanje 180 novih polja plina i nafte.
Na konferenciji u Santa Marti, izaslanike će dočekati novi izvještaj znanstvenika koji traži trenutni prekid svih proširenja fosilnih goriva. No, s obzirom na to da najveći zagađivači poput Kine, Indije i SAD-a uopće nisu prisutni na summitu, a domaćini poput Nizozemske i Njemačke istovremeno sklapaju ugovore o novim bušotinama, jasno je da je energetska sigurnost trenutno odnijela pobjedu nad ekologijom.
"Ne možete se 'izbušiti' iz sustava koji je potpuno nestabilan", upozorava Beth Walker iz think tanka E3G, no čini se da svjetski lideri, pritisnuti ratom u Iranu i podivljalim cijenama energenata, trenutno ne vide drugu opciju osim onog sirenskog zova fosilnih goriva koji dolazi iz dubine planeta.