Među uzvanicima su i nigerijski predsjednik Olusegun Obasanjo, južnoafrički Thabo Meki, malijski Amadou Toumani Toure ili zimbabveanski Robert Mugabe, ali bez kraljice Elizabete II., koju će zastupati vojvoda od Kenta.
Zemlja od 22 milijuna stanovnika Gana je danas još uvijek siromašna država koja je ipak uspjela izgraditi dovoljno jaku demokraciju da je poštedi ratova kakvi potresaju njezino susjedstvo.
Analitičar Sebastian Spio-Gabrah iz njujorške grupe Eurasia ističe da je razlog tomu što se u Gani djeca školuju u internatima, te pripadnici različitih etničkih skupina ondje nauče živjeti zajedno.
Prvi predsjednik moderne Gane i njezin otac je Kwame Nkrumah, svrgnut 1966. godine, nakon čega je slijedio niz državnih udara, a posljednji je 1981. izveo vojni časnik Jerry Rawlings. Nakadno je Rawlings pobijedio i na izborima 1992., ali se uspio oduprijeti iskušenju da promijeni ustav kako bi ostao na vlasti .
Godine 2002. naslijedio ga je John Kufuor koji odrađuje svoj drugi predsjednički mandat.
Mnogi analitičari tvrd da po gospodarsko-socijalnim pokazateljima Gana nije ostvarila bitan napredak.
Strani diplomati navode da je u vrijeme odmah nakon neovisnosti dijete iz siromašne obitelji imalo većih izgleda pohađati dobru školu nego danas, a dostupnija je bila i zdravstvena, dok danas siromašni moraju putovati u 30 do 40 kilometara udaljenu bolnicu radi liječenja.
Prema indeksu razvoja UN-a Gana, u kojoj su voda i struja rijetki, zauzima 136. mjesto među 177 zemalja.
Gana je, međutim, drugi svjetski prozvođač kakaa, drveta, boksita i dijamanta. Malu količinu kakaa i drveta prerađuje sama dok je u vrijeme Nkrumaha posjedovala prerađivačku industriju.
Danas, za svoju 50. obljetnicu, Gana nema mnogo razloga radovati se jer "osim Black Starsa (nacionalne nogometne momčadi) i Kofija Annana, nema ništa drugo", kazuje strani diplomat.