Svi ga znaju zbog Malog doma, sirotišta i škole za djecu s teškoćama, no to je tek početak kenijske priče fra Mire Babića.
"Shvatio sam da ne mogu ništa posebno promijeniti ali rekao sam - i ta jedna kap u moru mijenja stvar, nije da ne mijenja. Poče sam laganim koracima i tako je sve krenulo. Ono što me motivira je zadovoljstvo tih ljudi. Ako si nešto napravio to izgleda malo iz Hrvatske, ali za ove ljude je to mnogo", govori fra Miro.
Iako je već 13 godina tamo, Afrika mu se dogodila slučajno. Htio je ići u Južnu Ameriku, no dobio je informaciju da je Afrika jedina opcija za misije trenutačno. Nijedan početak nije lagan pa nije bilo ni ovdje.
"Jezik, ljudi, kultura, sve ti to fali. Fali ti dom, obitelj, fratri, način života, nekad izlasci neki. To je meni sve bilo prisutno nekih pola godine", govori fra Miro.
Sada ima novu obitelj i prijatelje te ovo zove svojim domom.
"Mi smo u donjoj Subuki koja je 4 sati vožnje od Nairobija. Tu imamo franjevačku kliniku i ovdje ljudi dolaze za razne bolesti", govori.
Klinika je otvorena '89. godine, ali sada je već riječ o suvremenoj medicinskoj praksi. Napravili su i stomatološku ordinaciju.
Fra Miro je napravio ovdje i srednju školu, programa sličnog gimnaziji kod nas, u koju trenutačno ide 300 učenika. Odavde odlaze studirati medicinu, različite inženjerske smjerove, edukaciju.
Ipak, fra Miro se posebno ponosi toplom vodom u novoj kupaonici za đake što je, kaže, u Keniji gotovo čudo.
Sudbine ovih ljudi dirnu ga svaki dan, no kaže - ako sve ostane na osjećajima, ništa se neće napraviti.
"Zahvalu koju dobiješ za to što si napravio je nešto veliko, to je osmijeh, sreća, veselje i to je ono što me goni u drugi i treći projekt. Zato bih se ovim putem zahvaliosvima vama koji nam pomažete, koji nas bodrite, ne mora to biti samo novčana pomoć, nekad je dovoljna i lijepa riječ ili molitva", govori fra Miro.
Mnogo je malih načina na koje možemo pomoći fra Miri u njegovu velikom radu.