Gotovo čitavo stoljeće znanstvenici su sanjali o tome da najlakši od svih periodnih elemenata, vodik, pretvore u metal.
U zapanjujućem činu alkemije modernog doba, znanstvenici sa Sveučilišta Harvard napokon su uspjeli u stvaranju sićušne količine materijala, koji je ne samo dosad neviđen i nepostojeći u prirodi, već vrlo lako moguće i budući najvrjedniji materijal na planetu, piše znanstveni časopis Science.
Metalni vodik mogao bi revolucionarizirati tehnologiju kakvu danas poznajemo, omogućujući proizvodnju ultrabrzih računala, superbrzih levitirajućih vlakova i ultraučinkovitih vozila, kao i dramatično poboljšati sve vezano uz električnu energiju.
Kao svojevrsni šlag na kraju, taj bi mateirjal mogao čovjeku omogućiti istraživanje svemira kao nikad dosad.
Budućnost nije klesana u kamenu ali...
Ipak, budućnost nije sigurna kad je u pitanju metalni vodik, jer je idući korak fizičara otkriti je li taj materijal stabilan na normalnim temperaturama i pod normalnim tlakom. Ukoliko nije, bit će to svojevrsno razočaranje.
Proces u kojem su fizičari uspjeli dobiti metalni vodik izgleda tako da se molekule vodika drobe pod ogromnim pritiskom, između dva dijamanta i na temperaturama daleko ispod ništice, što rezultira njihovim spajanjem i prelaskom u čvrsto stanje. Kao što je poznato, vodik je plin koji prelazi u tekuće stanje na temperaturi daleko ispod ništice.
Uređaj u kojem znanstvenici spajaju molekule vodika u metalni vodik, stane praktički u dlan ruke, ali može stvoriti pritisak između spomenutih dijamanata, tijekom drobljenja, veći od onog u Zemljinoj jezgri.
Sveti gral fizike
"Ovo je Sveti gral u fizici visokog tlaka. To je prvi primjerak metalnog vodika na Zemlji, stoga kad ga gledate, gledate u nešto što nikad prije nije postojalo", naglašava profesor Isaac Silvera sa Sveučilišta Harvard.
Trenutno, taj sićušni primjerak metala može se vidjeti samo kroz navedene dijamante, koji drobe molekule vodika i pritišću ih dok se ne spoje i na taj način pretvore u metal.
Trenutno se taj jedini primjerak metalnog vodika nalazi zarobljen između dijamantne drobilice i pod ekstremno visokim tlakom, a plan znanstvenika je u narednim tjednima početi pažljivo otpuštati tlak te otkriti, da li teorija koja kaže da je metalni vodik stabilan na sobnoj temperaturi, zapravo drži vodu.
"To znači ako uklonite pritisak, on će i dalje ostati metalan, slično kao što se formiraju i dijamanti iz grafita pod ogromnim pritiskom i velikom toplinom te ostaju u novonastalom, dijamantnom stanju kad se tlak i toplina smanje na normalne uvjete", pojašnjava Silvera.
Ako, ako, ako...
Ako se pokaže da je metalni vodik stabilan pod atmosferskim, normalnim tlakom i na sobnoj temperaturi, svijet će dobiti i najbolji supervodič te će bilo što u budućnosti povezano s električnom energijom postati superučinkovito, ako bi se koristio metalni vodik. Gubici u kabelima tijekom prijenosa električne energije, koji su i do 15 posto u normalnim mrežama, mogli bi tako postati stvar prošlosti.
Spomenuli smo i moguću novu eru u istraživanju svemira, kao nikad dosad. Profesor Silvera pojašnjava da, s obzirom na to da je potrebna iznimno velika energija za stvaranje samo jedne molekule metalnog ugljika, povratni proces, sukladno tome, oslobađa tu istu energiju nazad. To znači da bi metalni vodik mogao postati i najučinkovitije raketno gorivo u budućnosti te revolucionarizirati tu industriju.
Ipak, neki znanstvenici teoretiziraju da će metalni vodik biti nestabilan na svojoj površini te zbog toga postepeno propadati, a profesor Silvera im poručuje: "Ne želim nagađati, želim napraviti eksperiment".