"Uspjeli smo dogovoriti novi ugovor - Lisabonski ugovor, koji će biti potpisan 13. prosinca u Lisabonu. S tim ugovorom Europska unija je izišla iz institucionalne krize i sada s povjerenjem možemo gledati u budućnost", rekao je Socrates na konferenciji za novinare.
"Ovo je povijesni sporazum koji EU-u daje sposobnost za djelovanje u21. stoljeću", rekao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso.
Socrates je objavio vijest nakon što su čelnici zemalja članica
Europske unije uspjeli riješiti glavne prepreke za postizanje dogovora o novom reformskom ugovoru, tj. pitanja koja su postavljali Poljska i Italija.
Kompromis iz Ioannine, za koji su Poljaci tražili da uđe u tekst
ugovora, bit će pridodan kao protokol i imat će pravno obvezujući karakter, a moći će se mijenjati samo jednoglasno.
Poljska je tražila da se formalizira odredba koja bi omogućila
skupini zemalja kojima malo nedostaje do blokirajuće manjine da odgode donošenje odluke na "razumni" rok, što u praksi znači nekoliko mjeseci.
Odredba poznata kao kompromis iz Ioannine, po grčkom gradu u kojem je dogovorena 1994., do sada nikada nije bila korištena i većina zemalja članica željela je zadržati u obliku političke deklaracije, koju se može lakše mijenjati.
Kompromis iz Ioannine je ustupak Poljskoj koji je dobila nakon što je na summitu u lipnju pristala na sustav odlučivanja dvostrukom većinom.
Uz taj mehanizam koji omogućava lakše blokiranje odluka, Poljska se izborila za još jedan ustupak, a to je da se sustav odlučivanja dvostrukom većinom neće početi primjenjivati odmah nakon stupanja na snagu novog ugovora, nego tek poslije 2014. godine, s tim da će se do 2017. na traženje bilo koje zemlje članice moći glasati prema sadašnjem sustavu ponderiranih glasova iz sadašnjeg Ugovora iz Nice.
Prema sustavu dvostruke većine, odluke u Vijeću EU-a bit će prihvaćene ako za njih glasuje 55 posto zemalja članica koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva Europske unije.
Poljskoj je ispunjen još jedan zahtjev - povećat će se broj neovisnih pravnih savjetnika pri Europskom sudu pravde sa sadašnjih osam za još tri, a jedno od tri nova mjesta pripast će Poljaku.
Neovisni pravni savjetnici (eng. advocate general) pomažu Sudu u donošenju odluka, a iako njihovo mišljenje nije pravno obvezujuće, Sud ga obično slijedi.
Talijani, koji su bili nezadovoljni brojem mjesta u Europskom
parlamentu, dobit će jedno dodatno mjesto. Time se broj zastupnika s pravom glasa neće povećati, jer predsjednik Parlamenta neće imati pravo glasa.
Prema tome dogovoru Europski parlament će imati 750
zastupnika plus predsjednika.
Još ranije je riješeno pitanje kako će se pisati europska valuta eura na ćirilici u bugarskom jeziku. Unatoč protivljenju Europske središnje banke koja je tražila da se euro mora pisati jednako u svim jezicima, a da u grčkom jeziku i na ćirilici mora biti ista kombinacija slova pisana odgovarajućim znakovima u tim pismima, na kraju je dogovoreno da se Bugarima prepusti da piše kao i dosada evro, a ne euro.
Bugari ističu da u njihovom jeziku nije moguća slovna kombinacija 'eu' na početku riječi.
Italija nije imala primjedbi na sami ugovor, no nezadovoljna je bila prijedlogom preraspodjele zastupničkih mjesta u idućem sazivu Europskog parlamenta po kojem bi prvi put imala manje zastupnika od Francuske i Velike Britanije, kojima je najbliža po broju stanovnika.
Prema dogovorenom kompromisu, Italija bi imala 73 zastupnika koliko i Britanija, dok bi Francuska ostala na 74 zastupnika.
Ugovor, a ne ustav
Novi ugovor trebao bi zamijeniti europski Ustav, koji nikad nije
stupio na snagu nakon što nije ratificiran u svim zemljama članicama zbog neuspjeha na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj.
Ugovor bi trebao omogućiti daljnje proširenje EU-a, budući da je sadašnji Ugovor iz Nice dizajniran za 27 zemalja članica.
Obrisi ugovora dogovoreni su na summitu EU-a u lipnju ove godine za vrijeme njemačkog predsjedništva. Prema tome dogovoru, novi ugovor preuzima najveći dio rješenja iz propalog Ustava.
U ugovoru se ne spominju simboli, zastava i himna EU-a, a izbačena je i riječ ustav.
Ne bude li iznenađenja u procesu ratifikacije, ugovor bi trebao
stupiti na snagu 2009. godine, prije izbora za Europski parlament.
Najvažnija promjena odnosi se na način odlučivanja u Europskoj uniji.
Uvodi se novi sustav dvostrukog odlučivanja, što znači da je odluka prihvaćena ako za nju glasa 55 posto država članica, koje predstavljaju najmanje 65 posto građana Europske unije. Međutim, na zahtjev Poljske, sadašnji sustav odlučivanja ponderiranim glasovima ostaje na snazi do 2014. godine, a do 2017. godine ostaje mogućnost da se odlučuje na taj način ako to zatraži neka od zemalja članica.
Nakon 2017. godine odlučivalo bi se samo dvostrukom većinom.
Druga velika novost jest uvođenje funkcije predsjednika Europskog vijeća na dvoipolgodišnji mandat, umjesto sadašnjeg sustava rotirajućeg šestomjesečnog predsjedništva.
Također se uvodi i funkcija Visokog predstavnika koji će ujedno biti i potpredsjednik Europske komisije, a bit će zadužen za vođenje vanjske politike Unije.
To je, prema propalom Ustavu, trebao biti ministar vanjskih poslova EU-a, ali se na zahtjev Britanije odustalo od naziva ministar.
Velika Britanija je na lipanjskom summitu izborila za sebe izuzeća u području pojačane policijske i pravosudne suradnje, a na nju se neće odnositi ni odredbe iz Povelje o temeljnim pravima.
Britanija ne želi prihvatiti odredbe iz Povelje koje jamče široka prava na štrajk.