Televizije su objavile snimke manje skupine aktivista koja je pred klinikom u gradu Lecco nastojala spriječiti prebacivanje Eleane Englaro u privatnu bolnicu La Quiete u Udinama, javlja agencija AP. Englaro vegetira od automobilske nesreće 1992. godine, koju je doživjela kad joj je bilo 20 godina. Njezin otac godinama je vodio sudsku bitku za pravo na eutanaziju svoje kćeri, tvrdeći da bi to bila njezina želja.
Italija zakonom ne dopušta eutanauziju. Pacijenti u toj zemlji imaju pravo odbiti liječenje, ali zakon ne propisuje upustva za postupak prema bolesnicima u slučaju da oni ostanu u besvjesnom stanju. Ljeti 2008., talijanski sud odobrio je njegov zahtjev čime je izazvao političku oluju u Italiji.
Ministar za socijalna pitanja Maurizio Sacconi rekao je da vlada još razmatra slučaj, a papa Benedikt XVI. poručio je tijekom vikenda da je eutanazija "pogrešno rješenje za patnje", prenosi AFP.
U utorak se u dnevnom listu La Repubblica oglasio i vatikanski ministar zdravstva Javier Lozano Barragan poručivši da je isključivanje aparata koji Eluanu održavaju na životu jednako 'gnjusnom ubojstvu'. Slučaj Eluane uzbudio je cijelu Italiju i oko njega se deset godina vodila sudska i pravna bitka.
Italiju je 2006. podijelio i slučaj Piergiorgija Welbyja, oboljelog od mišićne distrofije, koji je napisao otvoreno pismo predsjedniku Republike Giorgiou Napolitanu u kojem je tražio pravo na smrt. Welbyju je pomogao liječnik Mario Riccio tako što mu je isključio respirator, no za razliku od slučaja Englaro, Welby je bio svjestan i godinama se borio za pravo na smrt.
U njegovoj borbi podržavala ga je mala Radikalna stranka, a njegovi odvjetnici odbili su upuštati se u pravnu bitku o eutanaziji, koja se u Italiji kažnjava kao ubojstvo i zato su svoje argumente temeljili na pravu odbijanja lijekova, što talijanski ustav priznaje.