Sve žešće kritike na račun izraelske Vlade stižu iz samog Izraela. Ekskluzivno za Novu TV govorio je predstavnik Bet Selema, organizacije sa središtem u Izraelu, koja je u nedavno objavljenom izvješću optužila svoju domovinu za počinjenje genocida. S njim je razgovarao reporter Marko Stričević.
Masovna ratna zlodjela i genocid su, kao što znamo, različite kategorije zločina. Zbog čega mislite da je Izrael prešao tu crtu?
Genocid je namjeran i koordiniran napad na narod ili njegov dio kako bi ga se uništilo. To je upravo ono što vidimo u Gazi. Ne radi se samo o masovnim ubojstvima. Radi se o pretvaranju čitave skupine u metu. Promatramo izgladnjivanje dva milijuna ljudi, od kojih je milijun maloljetan. Vidimo razaranje čitavih gradova, kao što je Rafah, veliki grad koji više ne postoji. Vidimo totalno razaranje zdravstenog sustava. Izrael ne uništava samo prošlost, nego i budućnost Gaze razaranjem obrazovnog sustava. Ona izgladnjela djeca dvije godine ne idu u školu. U Gazi više nema sveučilišta. Događa se potpuna anihilacija gazanskog društva i kulture, svega što čini život u Gazi... To je udžbenik genocida.
Tijekom prvih dana izraelskog napada na Gazu vidjeli smo govore i izjave najviših izraelskih službenika, kao što je premijer Netanjahu, koji je Palestince u Gazi nazvao "Amalečanima". Svaki izraelski Židov u osnovnoj školi upoznaje se s Biblijom i biblijskom naredbom Židovima: pobiti sve Amalečane, uključujući žene, djecu, pa čak i domaće životinje. Predsjednik Izraela Herzog proglasio je cijelu naciju odgovornom za napade na Izrael 7. listopada. Ministar obrane Joav Gallant najavio je totalnu blokadu Gaze, isključivanje struje, vode i dostupa hrani. U ova 22 mjeseca vidimo da su te najave postale praksa na terenu.
Kako se izraelska država odnosi prema vama i vašim suradnicima dok ju optužujete za genocid?
Još uvijek se možemo baviti svojim poslom, iako vidimo da se neke ljude uhićuje i da je izraelska vlada postala autoritarnija i nasilnija prema svima koji istupaju protiv njihove politike. Neki od mojih suradnika u B'Tselemu su Palestinci - unutar Pojasa Gaze, na Zapadnoj obali, a također i Palestinci u Izraelu. Za njih su okolnosti mnogo riskantnije, nego za mene. Potrebno je jako mnogo hrabrosti za posao koji rade za B'Tselem.
A kako se prema vama, kao Židovu, odnosi izraelsko društvo? U nekim zemljma pojedinci bi svoje optužbe prema državi da čini genocid platili slobodom ili životom. Je li za Židova u Izraelu opasno izraziti radikalno oprečne poglede i uvjerenja o ratu u Gazi?
Moram reći da se osjećam prilično sigurno. Neki parlamentarni zastupnici su prozivali našu čelnicu Juli Novak. Bilo je prijetnji na društvenim mrežama. Iako poduzimamo mjere kako bismo se zaštitili, još uvijek možemo raditi. Što se društva tiče, moram reći da većina Izraelaca nije upoznata s našim izvještajem. Zapravo, većina Izraelaca ne vidi prizore iz Gaze, jer mediji srednje struje to ne pokazuju. Čine to samo neovisni portali i TV-kanali. Glavne medije morali biste pitati zašto ne rade svoj posao. Zašto ne pokazuju izraelskoj javnosti što se čini u Gazi. Ako i govore o tome, oni to čine kroz objašnjenja i opravdanja. Uz to su ugošćavali ljude koji su izražavali genocidne ideje, što smo i naveli u našem izvještaju. To je također element genocidnog društva. Ono ne zna i ne dopušta si priznati da čini genocid.
Je li Izrael demokratska država?
Naravno da nije. Izrael je bio režim aparthejda puno prije 7. listopada, a u znatnoj mjeri je to oduvijek. Izrael je izgrađen po smjernicama židovske nadmoći i ugnjetavanja. Počevši od Nakbe - protjerivanja Palestinaca u izbjeglištvo i siromaštvo - pa preko događanja 1967., do današnjih dana.
Cijeli izraelski zakonik počiva na diskriminatornim zakonima po pitanju prava na migracije, sudjelovanja u politici i drugog. Izraelska politika provodi veliku kampanju protiv Palestinaca koji jesu državljani Izraela, imaju izraelske putovnice, a premlaćivani su i mučeni u takozvanim zatvorskim sustavima. U Izraelu više prava ima židov koji živi izvan Izraela, nego Palestinac koji je građanin Izraela. Dakle, odgovor je - ne, Izrael nije demokratska država, ni za koga. To je država židovske supremacije.
Znam Židove u Izraelu i izvan njega - višedesetljetne istaknute humaniste, uvijek na strani slabijih - koji sada, kada se izvještava o zločinima izraelske vojske i politike, komentiraju da je golemi dio optužbi zasnovan na propagandi i da je izrael „izgubio informacijski rat".
Ne mogu se složiti s tim. Mnogo je pokuašaja opravdavanja i raznih PR štoseva. Informacije koje vidimo su jasne. Izjave izraelskih dužnosnika su jasne. Prakse u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali su jasne. Nije stvar u tome da informacija nema. Ima ih mnoštvo, ali stvar je u tome da međunarodna zajednica ne radi ništa kako bi spriječila Izrael od činjenja zlodjela i genocida koji se događa.
Jesu li izraelske vlasti imalo u pravu kad tvrde da se broj ubijenih civila i umrlih od gladi, koje citiraju BBC, Reuters, pa i naša televizija - preuveličava?
Odavno već nema smisla reagirati na tvrdnje izraelske države. Doista mnogo puta smo vidjeli dokaze da su te tvrdnje bile lažne ili netočne. Možemo se pozivati na podatke UN-a i mnogih drugih organizacija koji su bili provjereni i verificirani. Umjesto da se usredotočujemo na službene tvrdnje Izraela, pokušajmo se usredotočiti na stvarnost! Država sama tvrdi da je uvela blokadu tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Oni sve navedeno čine, a njihovi vojnici to objavljuju na društvenim mrežama. Izgladnjuje se cijelo stanovništvo, u totalno blokiranoj Gazi razara se kompletan humanitarni sustav dostave hrane, kako bi se umjesto njih napravili nekakvi centri za hranu oko koji kojima se ljude ubija. Izrael ne dopušta čak ni ulazak hrane za bebe! Kako jedno ljudsko biće, moralno ljudsko biće, može to objasniti? U ovom trenutku smatram da nema smisla činiti išta drugo, osim vršiti pritisak na Izrael da štiti ljudske živote. U ovom trenutku.
Razgovor Marka Stričevića i Šai Parnesa pogledajte i u prilogu.
This browser does not support the video element.