Na tisuće građana Srbije predvođeni studentima 1. ožujka su se okupili na središnjem gradskom trgu i ulicama grada Niša. Među njima je bio i Dragiša Strahinić iz sela Potočić koji je bio jedan od najstarijih sudionika prosvjeda i s kojim se veliki broj studenata htio fotografirati i porazgovarati.
Vijest da je 76-godišnji Dragiša prepješačio tridesetak kilometara do Niša proširila se na društvenim mrežama pa su u njegovu trošnu kuću stigle donacije iz svih dijelova Srbije.
"Slušam ti ja tako radio i čujem da studenti kreću. Spremim se i čekam da naiđu. Kad su se pojavili, ušao sam u kolonu i krenuo za Niš. Ma kakvi da mi teško bude, bio sam toliko sretan da nisam osjećao put. Kad smo stigli u Merošinu, dočekali su nas kao heroje, nahranili su nas, napojili, cijelim putem sam uživao. A tek kad smo stigli u Niš, snimali su nas pa su mi susjedi iz sela čestitali kad sam se vratio", ispričao je Dragiša za Nova.rs.
Objasnio je i zbog čega je odlučio podržati studentski prosvjed.
"Pa idem s pismenim ljudima, a ne s onima drugima. Trebali bismo svi tako krenuti. Vidite kako su nam pokazali da nisu samo za knjige nego da su sposobni da se izbore za sve nas. Da imamo predsjednika kako treba, on bi prvi krenuo sa studentima, a ne tamo da laže nepismene ljude. Kakvi kontramitinzi, trebamo se svi ujediniti, a ne ići jedni protiv drugih. On nas naziva plaćenicima, a ja ga pitam otkud njemu novci da vozi te ljude po Srbiji. On uzima te novce od države, to su naši novci", kazao je.
Kad je krenuo u Niš, Dragiša nije ni slutio što ga čeka kad se vrati kući.
"Nemam nigdje ništa, sam sam. Žena mi je umrla, djece nismo imali, nemam nigdje nikoga svoga. Ta djeca su me prihvatila i toliko me usrećila da to ne mogu ni opisati. Otkad sam se vratio, svaki dan mi ljudi dolaze, puna mi je kuća svega. Donijeli su mi banane, ajvar, kekse, ma svašta", rekao je Dragiša i pokazao pune kutije na podu svoje trošne kuće.
Rekao je da mu je najdraže što je dobio nove tenisice koje jedva čeka obuti i opet krenuti na put.
"Ne mogu dočekati 15. ožujka. Da se mene pita, ja bih odmah krenuo. Ne smijemo im dati vremena da smisle kako će protiv nas. Lijepo vrijeme nas čeka, sve je na našoj strani. Ne mogu opisati koliko sam radostan. Pa što ako sam star, nije bitno koliko čovjek godina ima, nego je važno ono što ima reći i što može učiniti", zaključio je.