Djeca odrubila glavu 'špijunu'

Slika nije dostupna
Pakistanskog militanta Qaria Ghulama Nabija, koji je optužen za izdaju vrhovnog zapovjednika talibana Mullah Omare, smaknuo je 12-godišnji dječak.

APTN je objavio video smaknuća za koji se ustanovilo da je autentičan, a slučaj je presedan za praksu džihadista, zbog dobi osoba koje sudjeluju u smaknuću.

Gnusan događaj kojem su subjekti djeca, osudili su borci za ljudska prava, osobito za prava djece.

Otac ubijenog Haji Ghulam Sakhi Baloch novinarima je ispričao: 'Talibani su mi rekli da je moj sin špijun SAD-a. Nazvali su me i rekli: Mi smo Talibani, Vaš je sin u našem pritvoru. Ubit ćemo ga.'

Ubojstvo su snimili, a na snimci se jasno vidi da su ubojice Qaria Ghulama Nabija maloljetna djeca.

Djeca vojnici su poseban problem afričkih zemalja, a UNICEF je do sada pomogao u demobilizaciji nekoliko tisuća djece vojnika u južnom Sudanu od 2001. godine. 

'Upoznali smo mnogo mladih ljudi, siročadi, i mnogo njih se zapravo želi vratiti ratovanju. Žele se vratiti u vojne postrojbe jer su navikli to raditi. S puškom imaju svoj status u društvu' , rekla je Radhika Coomaraswamy, posebna izaslanica UN-a za djecu i oružani sukob.

Trenutno prema procjenama, u svijetu ima otprilike 300.000 djece vojnika. Djeca uče brže od ostalih, poslušnija su, rijeđe dezertiraju, lakše ih je zbuniti i voljnija su boriti se bez droga. 

Mogu se lakše uvjeriti da će se zaštititi od neprijateljskih metaka ako se nakite amajlijama ili oboje tijelo posebnom bojom. A lakše ih je drogirati ako je potrebno smanjiti njihov strah i inhibicije. 

Ne očekuju plaću i često se zadovoljavaju hranom, ulogom ili oružjem. 

Ako ih se na početku prisili da ubiju rođake ili zapale vlastito selo, svjesni su da se više ne mogu vratiti kućama, nego da život moraju predati u ruke gerilaca i lutalica. Stoga ih se može socijalizirati da budu okrutniji od odraslih i izazovu više straha među stanovništvom. 

Pokazalo se da djeca vojnici nisu samo prolazna pojava kako se još do nedavno nagađalo. Oni su simptomi propalih država u kojima vlada metež, u kojima su naraštaji djece pretvoreni u siročad koja postaju lak plijen gerilskih vođa. 

Da bi se tome stalo na kraj, nužno je postaviti državnu kontrolu. No, ako se i ostvari taj politički imperativ, predstoji teška zadaća resocijalizacije. Kad se djecu rano socijalizira za ubijanje, mogu li ona uopće naučiti poštivati tuđe živote, davati i primati ljubav, te slušati glas svoje svijesti?

Povezane teme