Istraživanje je obuhvatilo šestogodišnjake i sedmogodišnjake kojima je pružena prilika da varaju na kvizu i potom o tome lažu.
Djeca koja su bila dobri lašci bila su bolja na testovima verbalne memorije, odnosno mogla su zapamtiti više riječi. To znači da dobro barataju s velikim brojem informacija, iako su sklona lažima.
Istraživanje je objavljeno u Časopisu za eksperimentalnu dječju psihologiju, a na njemu su radili psiholozi sa Sveučilišta Sjeverne Floride, Sheffielda i Stirlinga. Obuhvatilo je 114 djece iz četiri britanske škole.
Koristeći skrivene kamere tijekom igre pitanja i odgovora, znanstvenici su identificirali djecu koja su krišom pogledala odgovor na pitanje iako im je kazano da to ne čine.
Potencijalno iznenađujuće otkriće (za roditelje) je da je samo četvrtina djece lagala gledajući odgovor. Daljnja ispitivanja pokazala su koja su djeca bila dobra lašci, a koja loši.
Istraživače je posebice zanimala sposobnost djece da dobro prikrivaju svoje laži. U posebnom testu pamćenja, dobri lašci pokazali su da imaju bolju radnu memoriju za riječi, ali nisu pokazali da su bolji u pamćenju slika (vizualno-prostorna memorija).
Znanstvenici kažu da je to zato što je kod laganja važno pamćenje velikog broja verbalnih informacija, dok je pamćenje slika manje važno.
Elena Hoicka, psihologinja sa Sveučilišta u Sheffieldu, kazala je da ima i nešto dobro u tome što djeca vole lagati.
"Premda roditeljima obično nije previše drago kada im djeca lažu, mogu barem biti zadovoljni znajući da kada im djeca dobro lažu, to znači da postaju bolja u razmišljanju i da imaju dobro pamćenje."
"Već znamo da odrasli lažu u petini društvenih kontakata koji traju 10 ili više minuta, pa je zanimljivo saznati zašto neka djeca mogu lagati više od druge."
Znanstvenici sada žele saznati više o tome kako djeca uopće nauče lagati, kazala je. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook