Dušan Kekić, 23-godišnji student medicine iz Beograda, s još trojicom prijatelja igrao je odbojku u vodama ispred ulcinjske plaže Ade Bojane. Nepažnja i jake struje odnijele su ih daleko od obale.
Trojicu muškaraca brzo je spasio turistički brod, ali ne i Kekića koji je, držeći se za loptu, otplutao dalje. Struja, vjetar i valovi spriječili su sve njegove pokušaje da se domogne obale. Pronađen je 24 sata kasnije i dvadeset kilometara južnije u albanskim teritorijalnim vodama. Spasio ga je slučajni ribar.
‘Da je stigao samo malo kasnije, mislim da bi bilo prekasno. Bio sam potpuno iscrpljen’, rekao je Kekić, dodavši da mu je dotad lopta sačuvala život.
Bio bliže obali, pa prijatelju dobacio loptu
’Igrali smo odbojku u plićaku, a onda su nas zahvatile jake morske struje i brzo odvukle daleko od obale. Imali smo loptu i nekako se održavali na površini. Dušan me je držao za nogu, ali nas je jedan val razdvojio. Vidio sam da neki momci plivaju prema nama pa sam, budući da sam bio bliži obali, bacio loptu Dušanu. Od tada ga nisam vidio’, ispričao je Nikola Popadić, prenosi Press.
Njega su u subotu oko 14 sati spasili članovi posade broda ’Sveti Sava’, koji su bili na krstarenju do Ade. Dušana Kekića spasili su u nedjelju oko 13 sati ribari u blizini Leža u albanskim vodama. ’Ne znam bi li preživio da nije bilo lopte.
Zahvaljujući njoj održavao sam se na površini, svo vrijeme bio sam priseban. Znao sam da mi je slana voda najveći neprijatelj. Pokušavao sam doći do obale i nekoliko puta sam bio blizu, ali struje su bile jače. Onda sam promijenio taktiku, pa sam odlučio ostati na pučini i čekati neki brod’, ispričao je Kekić.
'Mislio sam da neću dočekati jutro'
’Ni sam ne znam kako sam izdržao 24 sata na pučini. More je bilo uzburkano, struje jake. Izgubio sam orijentaciju. Nadao sam se da ću vidjeti obalu ili neki brod. Kada je pao mrak, mislio sam da neću dočekati jutro. Ipak, nisam paničario, mislio sam samo kako da preživim. Dok sam bio u vodi razmišljao sam o nekim mojim omiljenim pjesmama i pjevušio ih. Zamišljao sam što bi h volio pojesti. Mislio sam o nekim sasvim neobičnim stvarima. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, osjećao sam da gubim snagu, bio sam i žedan. Da su ribari stigli malo kasnije, vjerojatno bi bilo kasno. Bio sam veoma iscrpljen. Pamtit ću ovaj dan do kraja života', rekao je Kekić.
'Kupali smo se u subotu na ušću Ade Bojane u more. Moja prijateljica i ja smo izašle na obalu, a Dušan i Nikola ostali su igrati odbojku. Poslije smo čule da se neko utapa. Uspaničile smo se kada smo saznale da je riječ o našim prijateljima, a onda smirile nakon informacije da ih je 'pokupio' brod. Našoj sreći nije bilo kraja kada smo vidjele Nikolu, ali je šok nastao nakon što smo shvatile da na brodu nema Dušana. Tada je počela potraga, koja je, hvala Bogu, uspješno okončana', ispričala je Maja.
Zahvaljujući Dušanu Kekiću, na Adi Bojani u subotu je spašeno još dvoje turista iz Srbije. Tragajući za Kekićem, pripadnici granične pomorske policije Bara i Ulcinja iz mora su izvukli još dva turista koje su struje također odvukle daleko od obale. (I.D. / Hina)