Nakon nuklearne katastrofe izazvane razornim tsunamijem u nuklearki Fukushima Dai-ichi, mnoga su mjesta i gradovi oko te nuklearke evakuirani, a japanska vlada zabranila je povratak stanovništva na to područje. Svi su poslušali osim jednog - 53-godišnjeg Naota Matsumure.
Matsumura je bio u Tokiju i htio je objasniti kako je loše to što stoka umire jer se nema tko brinuti za nju te da zemlja propada, no nitko ga nije htio saslušati. Rekli su mu kako on uopće ne bi trebao biti tamo. Njegova rođakinja mu nije htjela otvoriti niti vrata svojeg doma, od straha da je ozračen te da će ozračiti i njezinu obitelj. Htio je otići i u evakuacijski centar te tamo početi iznova, no svi su centri bili puni. Za njega je izbor bio logičan i jedini - povratak u Tamioku.
'Ako odustanem, svemu je kraj'
Iako je svjestan da riskira oboljenje od raka, Matsamura ipak želi ostati. Jedino mu je društvo pas Aki, a on sam vjeruje da je jedini preostali stanovnik Tamioke, koji je ostao u tom gradu. Tamioka je smještena između dvije nuklearke, spomenute Fukushime Dai-ichi na sjeveru te druge na jugu. Matsumuru to više ne brine.
'Ako odustanem i odem, onda je svemu kraj. Moja je odgovornost ostati ovdje. To je i moje pravo', rekao je za agenciju AP odlučni Japanac. On je anomalija u zemlji, u kojoj je protivljenje vladi rijetka pojava, a socijalni konsenzus najbitnija stvar.
Japan krenuo dalje, zaboravili na katastrofu
'Zaboravljaju na nas. Ostatak zemlje je već krenuo dalje. Ne žele razmišljati o nama', istaknuo je Matsumura. Prije nekoliko tjedana, on još uvijek mogao uživati u društvu drugih ljudi, ali posljednji su još tada otišli i ostao je sasvim sam. Od njega je jedan zatražio samo da mu se brine za mačke.
Svaki dan u Tamioku dolaze policijske patrole, kako bi spriječile pljačke i kršenje zabrane ulaska u opasnu zonu, u gradu koji ima samo jednog stanovnika. U pravilu, ako policija u toj zoni zatekne bilo koga, odmah ga privode i kažnjavaju, no ne i Matsamuru. na njega su već navikli i puštaju ga da živi tamo.
Matsamura živi u krajnje neljudskim uvjetima, bez struje i vode, koju crpi uz pomoć generatora iz lokalnog bunara. uglavnom jede konzerviranu hranu, ali zna se počastiti koji put i ribom iz obližnje rijeke. Jedanput ili dvaput mjesečno, odlazi nazad u civilizaciju kako bi samo uzeo najosnovnije namirnice i gorivo. Hoće li ga Japan u potpunosti zaboraviti?