Ali novinarima nije dozvolio da razgledaju kuću u kojoj je boravio Mladić. Dodaje kako nema nikakve mreže koja je skrivala Mladića, kako tvrdi glavni haaški tužitelj Serge Brammertz. 'Pa ja sam cijela ta mreža! Nije me teško pronaći. Dalje od sela ne idem. Mogu im doći i na noge. Ratko me telefonom zvao prije neki dan da ga posjetim u Haagu, ali nemam novac za to. Mogu me odvesti kada hoće. Radit ću poljoprivredu i na zatvorskom imanju. Samo neka nekoga zaduže da hrani moju stoku' kaže prostodušni Branislav negirajući da su imali 'fondove' kojim se financiralo Mladićevo skrivanje. Kaže da su živjeli 'kako smo mogli od onog što zaradim, a to je vrlo malo', a na ispitivanju u policiji je rekao kako ga nikada ne bi uhvatili 'da smo imali novaca'.
Tvrdi kako mu se Mladić obratio za pomoć kada je ostao bez novca, a znao je 'da ga bez novca nitko neće skrivati i zato je prije pet godina i prekinuo sve veze i zakucao na moja vrata'. Mladić je kod sebe, tvrdi Branislav, imao dva pištolja, nekoliko stotina dolara i lijekove.
'Jeli smo šta smo imali, a on je godinama bio kao zatvorenik u sobi. Samo bi rano ujutro popili kavu zajedno, popričali i onda se ne bi vidjeli do noći. Preko dana nisam ulazio u kuću. Zdravlje mu je sve više popuštalo, još tijekom rata u Bosni imao je moždani udar i dvaput je bio ranjen, a ovdje ga je mučio šećer. Nekad zdravi zubi su mu, do jednog, propali. Prije nekoliko mjeseci je imao moždani, ovdje u kupaonici. Tri dana je lebdio na ivici života i smrti', priča Mladićev jatak koji se ne srami ove titule, dodajući kako nije smio mijenjati dolare ni kada je bilo u pitanju Mladićevo zdravlje 'da se netko ne bi upitao odakle mu novac'.
Branislav tvrdi da je, nakon dugog inzistriranja Mladića, doveo njegove unuke ih 'na ćošak avlije da ih vidi s prozora'. 'Selo sada ne vjeruje da sam ga pet godina skrivao, a ja bih ga krio još pet da nije zapeo da vidi unučiće' kaže Branislav Mladić. (Agencija Vlm)