Povodom 9. listopada, kada se puni 40 godina otkako je 1967., Che Guevara bio ubijen u bolivijskome seocetu La Higuera, kamo je došao izvoziti revoluciju, Latinska Amerika planira niz manifestacija.
Veliki koncert održat će se u čileanskoj prijestolnici Santiago, a vjerojatno najveća svečanost u Santa Clari na Kubi, poprištu bitke koju je tijekom kubanske revolucije dobio Che sa svojim suborcem Fidelom Castrom, koji će zbog duge bolesti izostati s komemoracije.
Međutim, građanski ratovi i vojne diktature prošlost su u Latinskoj Americi gdje se vlast danas osvaja na biralištima te nova generacija socijalističkih lidera uspomenu na Cheva čuva kao romantičnu sliku.
Današnji socijalistički predsjednici kakvi su Hugo Chavez iz
Venezuele, Evo Morales iz Bolivije i Rafael Correa iz Ekvadora, dijele neke od Cheovih ciljeva, primjerice strožu kontrolu nacionalnih bogatstava (nafta, plin), ali bitku vode s pozicija nacionalizma ili obrane prava Indijanaca, nikako iz marksističkih uvjerenja.
"Ne vjerujemo u klasnu borbu ili dijalektički materijalizam", ističe Correa i pojašnjava "Naš socijalizam pripada 21. stoljeću".
Morales, prvi demokratski izabrani predsjednik Bolivije iz redova Indijanaca, u uredu ima portret Che Guevare te ističe da je Che još simbol slobode, suvereniteta, dostojanstva, pravde i jednakosti, ali i dodaje "Danas su drukčija vremena", prenosi agencija Reuters.
U Moralesovoj domovini, vojnici koji su ubili Chea za kojim su 11 mjeseci tragali, smatraju se izdanima, jer nisu stekli veliku slavi ni veliku mirovinu te počast gerilcu drže "nacionalnom sramotom".
"Umjesto da slave čovjeka koji je upao u zemlju, trebali bi slaviti vojsku" koja je zemlju obranila, govori umirovljeni general Gary Prado (68) za agenciju France presse.
Tadašnji zapovjednik elitne postrojbe koja je uhvatila Chea, Prado ima svoje objašnjenje za Cheovu misiju u Boliviji i tvrdi "Mislim da ga je Kuba poslala da ga se riješi. Ovdje mu je komunistička partija okrenula leđa. Bio je potpuno sam. Prevario se došavši u Boliviju. Imali smo demokratsku vladu koju su podržavali seljaci".
Prado pojašnjava da naredbu za strijeljanje nisu dali Amerikanci (po nalogu CIA-e kako se navodi u biografijama), već tadašnji bolivijski predsjednik Rene Barrientos i da je to bilo normalno rješenje u zemlji bez pravog zatvora i s najvišom kaznom od 30 godina zatvora.
"Izgon iz zemlje bilo bi poniženje za samog Chea", kaže i pita se "koja bi ga država prihvatila, nijedna u Latinskoj Americi, čak ni Kuba".
Uz obljetnicu pojavljuju se i nove biografije legendarnog borca koje donose sasvim drukčiji pogled na "najslavnije lice na svijetu", koje trgovci neumorno reproduciraju na majicama, kapama, šalicama.
"Skriveno lice Chea", opisuje Guevara kao hladnokrvnog ubojicu koje je nadzirao smaknuća na Kubi po nalogu u povjerenstva u Havani nakon što je Castru pomogao da dođe na vlast 1959. Brazilski tjednik Veja objavio je nedavno vrlo kritičan čaln o kultu Guevare pod naslovom Che - farsa o heroju.
U Cheovoj domovini 23-godišnji student smatra da su Cheova stajališta bila zanimljiva, ali se pita zašto nije revoluciju provodio u vlastitoj zemlji.
Filmski hit iz 2004. "Dnevnik Che Guevare", nastao prema dnevniku koji je Che vodio putujući Južnom Amerikom 1952., kada se obrazovao za svoju borbu, uspio je mlađe ljude zainteresirati za njegovo učenje, ali također i razočarati. Jer film je povremeno Che Guverau više prikazao kao naivnog idealista, nego ideološkog ratnika.