Diljem Bliskog istoka raste zabrinutost da bi jedan od najvažnijih resursa mogao postati meta rata.
Sušne zemlje Zaljeva, uključujući UAE, iznimno ovise o desalinizaciji, procesu pretvaranja morske vode u pitku vodu. Upravo zato ta izrazito vodom oskudna regija ima zelene golf-terene, ogromne vodene parkove i skijaške staze, ali upravo zato suočava se i sa sve zabrinjavajućom ranjivošću.
U posebno lošim, neprospavanim noćima Sofia se zatekne kako se brine hoće li slavine možda presušiti.
"Na kraju dana, mi smo ipak u pustinji", rekla je stanovnica Ujedinjenih Arapskih Emirata za CNN. Nafta i plin možda su u središtu gospodarstva, ali voda je "temelj našeg opstanka".
Kako rat s Iranom eskalira, rastu i njezini strahovi.
"Kad bih se stavila u kožu neprijatelja, da tako kažem… to je ono što bih ciljala, naše najvrjednije resurse… Nikada nisam mislila da bih mogla biti u opasnosti da nemam pitku vodu", rekla je Sofia, koja je zamolila da se njezino pravo ime ne koristi.
Dužnosnici u Bahreinu rekli su u nedjelju da je iranski dron oštetio postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom nije bila pogođena. Napad je uslijedio nakon što je iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči optužio SAD da je pogodio postrojenje za desalinizaciju na iranskom otoku Kešmu, što je, prema njegovim riječima, utjecalo na 30 sela i predstavljalo "opasan potez". SAD je negirao umiješanost.
Ova očita razmjena udaraca naglašava potencijalnu opasnost za stotine postrojenja za desalinizaciju u Zaljevu, koja opskrbljuju pitkom vodom oko sto milijuna ljudi. Dok Iran još uvijek većinu vode dobiva iz rijeka i podzemnih izvora, zemlje Zaljeva imaju vrlo malo prirodnih slatkovodnih resursa. Neke države, uključujući Kuvajt, Oman i Bahrein, gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji za pitku vodu.
Koordinirani napad na tu infrastrukturu bio bi gotovo "nezamisliva eskalacija", rekao je Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Sveučilištu Utah, za CNN.
No stručnjaci kažu da se norme ratovanja mijenjaju.
Ako su napadi na postrojenja za desalinizaciju "početak vojne politike, a ne samo pogreške ili kolateralna šteta, to je i nezakonito – ratni zločin – i vrlo zabrinjavajući razvoj događaja, jer zemlje Zaljeva imaju zalihe vode za samo nekoliko tjedana", rekao je Laurent Lambert, izvanredni profesor javne politike na učilištu Doha Institute for Graduate Studies u Katru.
"Kraljevstva slane vode"
Nafta i plin pretvorili su Zaljev iz regije s rijetko naseljenim državama u bogate zemlje s blistavim, užurbanim gradovima u samo nekoliko desetljeća. No ono što mnogi previđaju u toj priči jest utjecaj desalinizacije, pokretane istom tom naftom i plinom, koja je omogućila eksplozivan rast stanovništva u pustinjskim zemljama gotovo bez rijeka.
Desalinizacija pretvara morsku vodu u pitku uklanjanjem soli, minerala i nečistoća, bilo zagrijavanjem ili potiskivanjem kroz membrane pod visokim tlakom. Riječ je o procesu koji je skup i energetski vrlo zahtjevan.
Zemlje Zaljeva postale su "kraljevstva slane vode", rekao je Low, koji piše knjigu na tu temu s istim nazivom. "One su globalne supersile u proizvodnji umjetne vode iz mora, pokretane fosilnim gorivima."
Ovisnost o desalinizaciji je naglo porasla. U Kuvajtu i Omanu iznosi oko 90 %, u Bahreinu 85 %, a u Saudijskoj Arabiji oko 70 %. Veliki gradovi Zaljeva, uključujući Abu Dabi, Dubai, Dohu, Kuwait i Džedu, danas su gotovo potpuno ovisni o desaliniziranoj vodi.
Desalinizacija je istodobno čudo i ranjivost za regiju.
"Njihova gospodarstva, pa čak i kratkoročni opstanak stanovništva, snažno ovise o sigurnosti tih postrojenja", rekao je Nader Habibi, profesor ekonomije Bliskog istoka na Sveučilištu Brandeis.
Voda kao meta i oružje rata
Napadi na vitalnu civilnu infrastrukturu protivni su međunarodnom pravu. Pokretanje koordiniranog napada na postrojenja za desalinizaciju bilo bi "provokativna eskalacija", rekao je David Michel, viši istraživač za sigurnost voda u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Ipak, postoje presedani. Godine 1991., tijekom Zaljevskog rata, Irak je namjerno ispustio stotine milijuna barela nafte u Perzijski zaljev, zagađujući vodu koju koriste desalinizacijska postrojenja. Kuvajt je tada morao zatražiti pomoć Turske, Saudijske Arabije i drugih zemalja, koje su poslale stotine cisterni i kamiona s flaširanom vodom.
Posljednje desetljeće osobito je donijelo "značajnu eroziju normi" kada je riječ o napadima na vodnu infrastrukturu, rekao je Michel. Rusija je tijekom invazije pokrenula više od sto napada na vodnu infrastrukturu Ukrajine, a Izrael je uništio vodovodne i sanitarne objekte u Gazi.
"To je, nažalost, postalo trend", rekla je Marwa Daoudy, izvanredna profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown. "Voda se pridružila dugom popisu meta i oružja rata."
Iran nije pokrenuo koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja u Zaljevu, ali stručnjaci strahuju da bi uzajamni napadi na infrastrukturu mogli potaknuti takav potez, posebno jer Iran nema istu vojnu moć kao SAD i Izrael – pa bi napade na infrastrukturu mogao vidjeti kao način da nanese bol zemljama Zaljeva i potakne regiju da lobira za kraj rata.
"Ovaj iranski režim pokazao je da, ako je njegov opstanak ugrožen, neće oklijevati eskalirati prema infrastrukturi, osobito ako Izrael i Sjedinjene Države odluče napasti vrlo kritičnu infrastrukturu Irana", rekao je Habibi.
Ranjivosti
Izravni napadi velika su briga, ali postoji i opasnost od slučajnih pogodaka jer su postrojenja za desalinizaciju često smještena uz drugu infrastrukturu radi učinkovitosti, poput elektrana i luka.
Ranije ovog mjeseca pojavila su se izvješća o oštećenjima desalinizacijskog postrojenja Fujairah F1 u UAE-u i postrojenja Doha West u Kuvajtu, koja su, čini se, bila neizravna posljedica napada na obližnju infrastrukturu.
Drugi strah su kibernetički napadi. Godine 2023. američka vlada objavila je da je Iran pokrenuo kibernetičke napade na vodnu infrastrukturu u nekoliko saveznih država, ostavljajući poruku: "Hakirani ste, dolje s Izraelom."
Isključivanje desalinizacijskih postrojenja ne bi nužno odmah značilo katastrofu. Zemlje Zaljeva imaju strateške zalihe vode i velike financijske resurse za pokrivanje izvanrednih situacija.
No napadi na ogromna postrojenja koja opskrbljuju velike dijelove gradova poput Rijada, Abu Dabija i Dubaija mogli bi imati velike posljedice.
"Njihov gubitak vrlo lako može postati egzistencijalna prijetnja", rekao je Zane Swanson, zamjenik direktora Globalnog programa za sigurnost hrane i vode pri CSIS-u. Postrojenja za desalinizaciju visokotehnološki su i složeni objekti te bi moglo proći mnogo tjedana prije nego što se ponovno stave u pogon ako budu oštećena.
Neke zemlje imaju relativno malo rezervnog kapaciteta za dugotrajne prekide, rekao je Habibi. Kao posebno ranjive naveo je Bahrein i Kuvajt jer su to manje države s manje resursa za suočavanje s krizom i gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji.
Posljedice bi mogle varirati od ograničenja za bazene i vodene parkove do privremenog zatvaranja gospodarskih aktivnosti koje troše mnogo vode, uključujući potencijalno i dio poljoprivrede, te poziva građanima da smanje potrošnju, rekao je Lambert u Dohi.
Kao posezanje za nuklearnim oružjem
Ovo nije prvi put da se pitanje ranjivosti opskrbom vodom postavlja za zemlje Zaljeva. CIA je 2010. objavila izvješće u kojem je zaključeno da bi poremećaj desalinizacije u Zaljevu "mogao imati ozbiljnije posljedice od gubitka bilo koje druge industrije ili robe".
I dok je rat trenutačna briga, Low smatra da je klimatska promjena veći budući rizik. Ne samo da potiče sve češće i snažnije oluje i druge ekstremne vremenske uvjete koji bi mogli oštetiti postrojenja nego i korištenje fosilnih goriva, koja zagrijavaju planet, za proizvodnju vode, što dodatno pogoršava klimatsku krizu i nestašicu vode. Desalinizacija je "pobjeda 20. stoljeća koja dolazi s klimatskim pitanjima 21. stoljeća", rekao je.
Zaljev sada ulazi u najtopliji dio godine – proljeće je stiglo, a ljeto je pred vratima. "Vodeni resursi bit će samo pod većim pritiskom što sukob dulje traje i što je infrastruktura više izložena", rekao je Swanson.
Sofia je razmišljala o stvaranju zaliha vode, ali suprug ju je od toga odgovorio. Kao i mnogi stanovnici Zaljeva, oni vjeruju da će se njihove vlade pobrinuti za njihove potrebe.
Što će Iran odlučiti učiniti, ostaje neizvjesno, ali stručnjaci kažu da bi koordinirani napad na postrojenja za desalinizaciju značio prelazak jasne crvene linije. To bi bilo poput posezanja za nuklearnim oružjem, rekao je Low.
"To je zaista krajnje ekstremna strategija", dodao je, "a političke i psihološke posljedice bile bi razmjera koje je teško i zamisliti."