U dječjem domu "Ivan Pavao II." otkriven je slučaj navodnog seksualnog zlostavljanja djece koje se, prema svjedočanstvima deset bivših štićenica tog doma, događalo u periodu između 2001. i 2014. godine. Kao svojeg zlostavljača, prozvale su franjevca Kornelija Kordića i sve su redom, pričajući svoju priču za Novosti, potvrdile da je Kordić često njih i drugu djecu dodirivao po intimnim dijelovima tijela.
Navedeni tjednik prenosi priče pet djevojaka, od kojih četiri tvrde da su bile Kordićeve žrtve, dok je peta tvrdi da je vidjela Kordića kako bludniči nad djetetom s posebnim potrebama.
Kordićev "ritual" za laku noć
Prva djevojka novinaru Novosti opisala je Kordićev "ritual" koji je on navodno provodio nakon večernje mise i molitve, odnosno poslije 20 sati, i to, kako kaže djevojka, gotovo svakodnevno. Kordić je u dom dolazio iz obližnjeg crkvenog doma u sklopu crkve Krista Kralja gdje je živio.
"Do 23 sata obilazio je ženske sobe, dječaci ga nisu zanimali. Svaka soba imala je dva do pet kreveta. Za ‘laku noć’ bi išao od kreveta do kreveta i zavlačio ruke pod pokrivač te dirao intimne dijelove tijela", ispričala je.
Miljenicama davao najviše pozornosti
Ista bivša štićenica doma dalje kaže kako je Kordić imao miljenice među djevojčicama te da nisu baš sve djevojčice to prolazile sa svećenikom. "Imao je ‘miljenice’, cure kojima je poklanjao najveću pozornost. Znalo se tko su. Druge bi dirao onako usput", ističe.
Nadalje tvrdi da je Krdrić djevojčice neprimjereno dirao i pred drugim ministrantima iz Čitluka te da su im se gradska djeca podrugljivo podsmjehivala.
"Pozivao nas je u krevet da se malo odmorimo"
Samostanske prostorije u kojima je Kordić živio morala je čistiti kao i druge djevojke, a tvrdi da se sjeća kako ih je Kordić pozivao u krevet "da se malo odmore".
"Nismo na to pristale. Znale smo što to znači", dodala je.
Za probleme djevojčica znale su pojedine sestre u domu i sablažnjavale su se nad svim tim, no Kordićeva sestra Kornelija svaki put kad bi čula o čemu djevojčice pričaju, vezano za svog brata, počela bi im prijetiti, kaže na kraju prva svjedokinja.
"Prijetila je da će nas poslati tamo odakle smo i došle nastavimo li širiti laži o Korneliju. To su govorili i djeci bez roditelja, koja nemaju nikoga svoga", dodala je.
"Osjetila sam da me dira... skamenila sam se"
Njezinu priču o kasnovečernjim posjetima "za laku noć" potvrdila je i druga svjedokinja, koja je u dom u Čitluku dovedena 2001. godine. Kad ju je Kordić prvi put počeo seksualno zlostavljati, kaže, imala je tek 10 godina.
"Stajao je pored moga kreveta, ništa nije rekao. Osjetila sam da me dira. Sjećam se da sam bila okrenuta glavom prema zidu i da sam se skamenila. Nisam znala što da radim", ispričala je.
Godinama se sama suočavala s tim događajima i istinom, a danas ima poruku - javnost mora znati za to nasilje.
"Šutnja i bespomoćnost postoje sve dok ne shvatimo da nismo bespomoćni i da moramo progovoriti. Javnost mora znati za nasilje koje se sistematski i institucionalno prešućuje i podržava. Mi, djeca toga doma, zaslužujemo svoj glas", poručuje druga svjedokinja.
"Ulazio je u sobu u gaćicama"
Treća svjedokinja tvrdi da je Kordić iste stvari radio i djeci u domu u Vionici, gdje su pak bila smještena djeca uzrasta do četvrtog razreda osnovne škole. Danas je dom u Čitluku isključivo za dječake, a onaj i Vionici za djevojčice.
Kordić u Vionici ima vikendicu, tvrdi treća svjedokinja, a dom je tamo posjećivao nakon jutarnje mise, između 10 i 12 sati. I njezina iskustva slična su svjedokinjama prije nje. Ona se pak najviše sjeća događaja iz 2008. i 2009. godine, kad je imala 11 i 12 godina. Tvrdi da je Kordić nad njom i drugom djecom bludničio i u vrijeme ljetnih praznika u Neumu.
"Znao je ulaziti u gaćicama u sobu. Jednom je takav legao pored mene i prijateljice. Dodirivao nas je dok nije zaspao", kaže ona i dodaje kako djevojčicama nije davao da se mažu kremom za zaštitu od sunca, već je to bila njegova zadaća.
"Redovno je koristio te trenutke da nam uvlači ruke pod kostime. Mlađe je curice učio plivati", priča.
Kao najgoru stvar ističe to što joj nitko nije vjerovao kad bi o svemu i progovorila. "Psiholog mi nije povjerovao, tvrdio je da živim u svetom katoličkom centru. Prijatelj mi isto nije vjerovao. Svi su mislili da izmišljam", rekla je.
"Više je volio one koje je više mogao iskorištavati"
Četvrta svjedokinja u dom je došla s navršenih devet godina i potvrdila je priču o Kordićevim miljenicama.
"Sve je to do danas loše utjecalo na mene jer nisam imala nikoga od svojih. Tamo sam trebala doživjeti ljubav, a ne probiranje koga će više ispipati. Više je volio one koje je više mogao iskorištavati", priča ona.
"Žao mi je što nisam otišla novinarima"
Peta djevojka koja je ispričala svoju priču, na svojoj koži, kaže, nije iskusila Kordićevo zlostavljanje, ali tvrdi da je vidjela što je radio u sobi s djevojčicom s posebnim potrebama koja je tad imala 14 godina. Ona je u to vrijeme bila i nešto starija od ostalih štićenica te se jasno postavila prema Kordiću.
"Kad sam otvorila vrata, vidjela sam kako Kornelije brzo izvlači ruku ispod jorgana. Odgurnula sam ga iz sobe i rekla mu da ga više nikad ne želim vidjeti u sobama gdje spavaju djevojčice. Sjećam se da se tresao i da mi je rekao kako nije očekivao takvo ponašanje od tako kulturne djevojke", prisjetila se.
Kordić je sve rekao svojoj sestri Korneliji nakon toga, kaže peta svjedokinja, ali tako da ju je optužio da ga je napala bez razloga. Kornelijeva sestra optužila ju je da laže, rekla joj da pokupi stvari i napusti dom, no predomislila se kad joj je djevojka zaprijetila da će joj pozvati novinare.
"Danas mi je žao što već tada nisam otišla novinarima", ističe na kraju.
Gdje je anonimmno pismo iz 2010. godine?
Na čitav slučaj na kraju je reagirala tek jedna osoba iz doma, i to 2010. godine, anonimnim pismom biskupu mostarsko-duvanjskom Ratku Periću, koji to demantira, pišu Novosti, navodeći obrazloženje Perićeve biskupije "da Kordić, a posebno Dom za djecu u Čitluku i Vionici, ne potpadaju pod bilo kakvu vlast njihova Biskupskog ordinarijata".
Odgovorili su i da je o svemu obaviješten poglavar hercegovačke franjevačke provincije Ivan Sesar te da je 2010. i 2011. godine obaviješten i Vatikan.
Sesar je, međutim, Novostima rekao da nikad nije zaprimio niti jednu pismenu pritužbu na račun Kordića pa da od Perića nikad nije mogao ni zatražiti pismo.
"Mimo naznaka koje mi je usmeno prenio biskup Perić, u tome trenutku nisam imao validnih dokaza za otvaranje slučaja", rekao je Sesar.