U isječku knjige Juana Pabla Escobara, sina Pabla Escobara, doznaju se neki detalji o životu iza rešetaka kolumbijskog kralja kokaina. On, stoji u knjizi, u zatvoru La Catedrala u Medellinu nikada nije imao oružje sa sobom. Zato je uz njega uvijek stajao stražar koji je bio spreman u svakom trenutku mu dodati poluatomatsku pušku ili mobitel. La Catedralu je zapravo vodio sam Escobar. Većina stražara bili su njegovi ljudi i zatvor je prilagođavao svojim potrebama, što se doznaje u knjizi. No, i ta ležernost se promijenila kad su dobili dojavu da suparnički kartel Cali planira bombardirati zatvor iz zraka.
'Nekoliko dana nakon toga otišao sam u zatvor. Činio se napušten. Nije bilo nikoga osim nekoliko prestrašenih stražara. Gdje su svi? Stražar me uputio na prašnjavi puteljak prema nogometnom igralištu. Tamo mi je pokazao prema šumi u kojoj je bilo nekoliko skrivenih koliba. Shvatio sam da su moj otac i njegovi ljudi preseljeni u kolibe koje su sami sagradili na zatvorskom posjedu', piše mlađi Escobar.
Šef medellinskog kartela od arhitekata je tražio da mu naprave nacrte ne bi li se u spomenutim kolibama zaštitio od očekivanih zračnih napada. Dizajne je u konačnici odbio, a iako je planirao da smještaj u kolibama bude samo privremeno rješenje, nikada se nije vratio u glavni zatvorsku zgradu.
Nakon što su se pojavile informacije da su u zatvoru ubijena dva Escobarova poslovna partnera, on svojoj obitelji više nije dozvolio da mu dolazi u posjet. Escobar mlađi u jednom je razgovoru dobio 'bubu u uho' da je dvojac pokušao 'udar' protiv njegova oca u zatvoru te da je on vjerojatno naredio njihova ubojstva. Čim je dobio prvu priliku da razgovara s ocem pitao ga je što se dogodilo.
'Sine, ja ću ti reći tako da ne slušaš tuđe laži. Ja sam čuo da je kartel Cali pokupio Kika i Gaelana te da su ih pustili pod uvjetom da obećaju da mi neće pomoći s financiranjem rata protiv tog kartela. Prvo u to nisam vjerovao, Kiko mi je bio dobar prijatelj. Ali onda sam čuo snimku jednog razgovora', govorio mu je otac i zaključio razgovor rekavši kako su ga Kiko i Gaellano prevarili u suradnji sa suparničkim kartelom.
Uskoro je mlađi Escobar primio poziv od oca i ujaka koji je također bio u zatvoru da se nešto neobično događa, da sumnjaju da će ih vojska doći ubiti te da se njihove obitelji sklone na sigurno. Sa sigurne udaljenosti gledali su te večeri kako su se u zatvoru ugasila sva svjetla.
'Po uputama mog oca, zaštitar na ogradi, koji je bio njegov čovjek, ugasio je svjetla kad su on i drugi bjegunci stigli do ograde. Kad je sve potonulo u tamu otvorili su prolaz u ciglenom zidu i provukli se kroz njega. Moj otac je ovu rutu za bijeg izgradio, taj dio zida bio je napravljen od vrlo slabog betona i dva udarca su bila dovoljna da se uruši', piše mlađi Escobar koji je dugo čekao oca u kući obiteljskog prijatelja.
'Ali moj otac nikada nije stigao. On je već bio na bazenu farme Memo Trino u El Saladu zajedno s devetoricom bjegunaca uključujući i ujaka Roberta. Od tamo su čuli eksplozije i buku vojnika koji su uletjeli u zatvor ne bi li uhvatili mog oca. Trebalo im je 12 sati da shvate da je pobjegao', piše Escobar.