Bio je to bijeg iz pakla.
Tada 14 godina stara Aziza Hamad bila je jedna od više od 30 očajnih civila koji su uspjeli dobiti svoje mjesto u iračkom vojnim helikopteru u kojoj je bila i ekipa CNN-a. Bilo je to u kolovozu 2014. godine, a njihovo dramatično putovanja snimile su i kamere.
Tisuće pripadnika Jazida bježalo je od ubojitog napretka ISIS-a. Obitelji poput Azizine provele su više od tjedan dana zabrobljene na golim visinama brda Sinjar, pod opsadom i uz gotovo nikakav pristup hrani ili vodi.
Helikopter koji je na kratko preletio iznad njihovih glava bio je prilika za bijeg, ali taj bijeg značio je razdvajanje obitelji, možda zauvijek. Srećom za Hamade, Aziza i još osam članova njezine obitelji uspjeli su se uspeti na helikopter. Držali su se zajedno i plakali kad je iračka posad otvorila vatru na ciljeve za koje se vjerovalo da pripadaju ISIS-u.
Godinu dana nakon
Više od godinu dana nakon ovog kaotičnog bijega CNN je ušao u trag ovoj djevojčici i njezinoj obitelji koja danas živi u izbjegličkom logoru u iračkom Kurdistanu.
'Godina je prošla i svi smo na sigurnom, hvala Bogu', poručila je Dunya, Azizina 18-godišnja sestra. Dodala je da bi ipak bilo bolje da odu kući.
Dvosobni kontejneri u kojima obitelj sada živi i naziva ih domom dramatično su poboljšanje od uvjeta u kojima su ne tako davno živjeli. Tijekom prvih sedam mjeseci nakon bijega obitelj nije imala puno izbora pa su se smjestili među betonske zidove na nedovršenom gradilištu.
Ispire im mozak: Učiteljica tjera učenike da pišu pisma borcima Islamske države
'Koristili smo karton i plastiku za sklonište. Bilo je puno dima jer nismo imali plin i nije bilo električne energije. U kampu je puno bolje', priča Aziza koja je očiju punih suza novinarima rekla da se, kada ih vidi, odmah sjeti svega što se dogodilo.
Otac više ne hoda, reagira samo na spomen otetih sinova
U godinu dana otkad su pobjegli od kuće fizički menatlno i fizičko zdravlje njenog oca značajno se pogoršalo. Više ne može hodati.
Tijekom jednosatnog posjeta novinarske ekipe on je samo sjedio i u tišini gledao u zid. U razgovor se uključuje samo kada netko spomene njegova dva sina, Faheda i Waheda. Njih je u kolovozu prošle godine zarobio ISIS i otada za njih nisu čuli.
'Sada nemamo vremena za razmišljanje o budućnosti. Sve o čemu sada razmišljamo je kada će moj otac opet ustati na noge i kada će nam se vratiti moja dva brata', priča Dunya.
'Džihadisti su gori od nacista. Hvale se zlom, to je nepojmljivo'
Treći brat, 23-godišnji Karem, napustio je Irak nedugo nakon obiteljskog bijega. Krijumčarima je platio putovanje preko opasnih mora i međunarodnih granica kako bi se domogao Europe. Putovanje je obitelj koštalo tisuće dolara i trajalo je mjesecima, ali Karem je uspio u svom naumu i danas živi u Hannoveru u Njemačkoj.
U video pozivu za CNN objasnio je da dane provodi u školi učeći njemački jezik, a onda tijekom noći radi u jednoj tvornici.
Na pitanje nedostaje li mu Irak i njegov dom ne oklijeva.
'Ne, to je za mene prošlost. Izgubio sam Irak i Sinjar', kaže. Objašnjava da sada želi izgraditi nešto za sebe i svoju budućnost, što u Iraku nije mogao, te da je ovo prilika koju neće propustiti.
Trenutak u kojem je ustinu sretna
Velik dio odgovornosti zato je na još jednom bratu, Thabitu, koji i sam ima ženu i troje male djece za koju se treba brinuti. Zahvalan je jer je pronašao posao automehaničara nedaleko izbjegličkog kampa. No, dodaje da su šanse za povrata u Sinjar u skorije vrijeme jako male.
Ono što želi je započeti novi život i osigurati sigurnost za svoju obitelj, te da ostanu zajedno.
Danas 15-godišnja Aziza je malo viša od svoje starije sestre. Više od godinu dana nakon bijega progoni ju prošost.
Jedan od tijetkih trenutaka u kojima je tijekom razgovora s novinarima izgledala uistinu sretno bio je onaj kada su je pitali što bi voljela učiniti ljudima iz ISIS-a koji su napali njezinu obitelj.
'Skočila bi im na glave i ubila ih', ponovila je više puta uz osmijeh na licu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook