Pri svakom je tom susretu 23-godišnja Anita Joži dala koliko je mogla: kunu, dvije, pet. On nikada nije tražio, ali bi joj zato svaki put obećao kako će joj se odužiti. I onda je svanuo taj dan kada je Joža održao svoju riječ, ispunio dano obećanje. Dobio je odštetu pa svojoj dobročiniteljici odnio 1000 kuna.
I sama zna kako je to kad se nema
Anita (23) bi, svaki put kada bi prošla pored beskućnika Jože dala mu kunu, dvije, pet. I sama, kako kaže, zna kako je to kada se nema i koliko pet kuna nekome može biti puno. On joj je na darovanome svaki put zahvalio kakvom šalom uz obavezno obećanje - odužit ću ti se. Tek uzrečica, mislila je Anita jer kako bi joj se Joža bez ruke, kako ga u Karlovcu mnogi zovu, mogao uopće odužiti. Nema gdje spavati, bez stalnih je primanja, još k tome invalid. Ali onda je prošli tjedan Joža održao obećanje i Aniti se odužio s 1000 kuna.
''Imao sam divno djetinjstvo, divan život, posao, obitelj i na kraju, igrom slučaja, propao sam'', priča Joža.
''Nisam mogao ni sanjati da ću tako završiti, ni sanjati. Da mi je to netko rekao prije, smijao bih se. Ali eto, život piše romane'', kazao je Joža ekipi Provjerenog.
Piše drame. Dodjeljuje uloge koje si sami nikada ne bismo izabrali, jer život ne pita. Nije pitao ni Jožu kojem su sa šezdeset i dvije na leđima neka pitanja jednostavno preteška, nedokučiva – kao što je naprimjer – gdje će večeras spavati.
Životne situacije dovele do kraha
Grad na četiri rijeke njegov je dom. Dom bez doma. I tako već petnaest godina. Kako sam kaže, o svemu prije i svemu što je dovelo do njegovog kraha, ne želi pričati. Neke stvari Joža jednostavno ne radi, ma kako teško bilo.
''Prosit i žicat ne, to me sramota. I vidim što ima po Karlovcu, ima mladih ljudi koji mogu raditi, koji neće raditi i to. I onda prose i žicaju. Ne, ja prositi i žicati neću. To je za mene sramota'', kaže Joža.
''Pa nije napadan, nema ono u sebi - daj mi, daj mi. Nego vidiš na njemu da mu treba, da nema, a opet ne traži'', rekla je Anita.
Poznaju se već četiri godine, otkako je Anita iz 30-ak kilometara udaljenog mjesta doselila u Karlovac. Zamijetila ga je pred jednim trgovačkim centrom i odlučila pomoći kojom kunom. ''Ona je mene viđala da stojim. Ona je prišla prva k meni'', kazao je Joža.
''U Hrvatskoj smo, nećemo se zavaravati, bilo je tu odgovora, plaća mi je tek 15. tako da nije da sam ja njemu svaki put dala. Daleko od toga'', kaže Anita.
Kunu, dvije, pet. Koliko bi imala. Ponekad je kupila pecivo ili ga počastila pivom. Samo proći pored Jože nije mogla. Jer i sama vrlo dobro zna kako je to kada se nema. I koliko pet kuna nekome u potrebi može značiti.
Iako joj do prije tri dana nije ni znao ime, Anita je s vremenom i svojim postupcima za Jožu postala posebna. Za svaku kunu koju bi mu dala, on bi kao jukebox izbacio šalu.
Da se iza šala i fakinskog duha krije teška životna priča, otkrivala je s vremenom. Joža je u ratu bio bolničar. Prošao je sve. Od Lasinje, preko Topuskog do Turnja. O strahotama koje je vidio, danas nerado priča.
I kao da to nije bilo dovoljno teško, prije pet godina dogodila se još jedna nesreća. Prijatelju je pomagao pri berbi kukuruza. Dok je stajao na kombajnu, poskliznuo se, a stroj mu je u nesreći samljeo i otkinuo desnu ruku do ramena. Od tada ga u Karlovcu mnogi znaju kao Jožu bez ruke. No tu tragedijama nije kraj. Na pješačkom prijelazu udario ga je automobil.
Kasnije je, prepričava sa smješkom, saznao da su policajci na mjestu nesreće tražili njegovu desnu ruku za koju su mislili da je amputirana u naletu automobila.
Tri je tjedna proveo u bolnici. Četiri slomljena rebra i teški potres mozga. Ozljede glave toliko ozbiljne da su ostavile trajne posljedice. Vrtoglavice i nesvjestice od tada su redovite.
''Prvo kruh i jelo, ako ima za popiti, onda ću popiti''
Zlobnici će reći, za to je kriv alkohol, ne prometna. Od toga da popije, kaže, nikada nije bježao.
''Ja pijem svaki dan. Popijem. ali znam koliko popijem i kako. Ali prvo kruh i jelo. E, onda ako ima za popiti, onda ću popiti. Ako nema, nema'', rekao je Joža.
Želja da razumije i prije svega spremnost da prihvati. Nešto čega nam danas, kaže Anita, prečesto nedostaje. I poštenja, onoga da se dana riječ ne shvaća olako nego da se održi. A baš je to učinio Joža. "Odužit ću ti se", riječi su koje je Aniti uporno ponavljao.
Prije par dana ovaj je karlovački beskućnik konačno dobio novčanu odštetu za prometnu nesreću u kojoj je stradao prije godinu i pol dana i čije posljedice i danas gotovo svakodnevno osjeća. U životu je izgubio sve, ali obraz nikada. Obećanje je obećanje i on ga je odlučio održati.
Novčanica od 1000 kuna stajala je na pultu trgovine u koju dolazi. Namijenjena njoj koja mu je uvijek pomagala. Tisuću kuna, kako on smatra, duga. Novac nije htio primiti natrag, a ona je smatrala da na tome ne može ostati.
Uzela je mobitel u ruke i počela pisati ono što je željela da svi znaju, da svi pročitaju. Priču o poštenju. Priču koja vraća vjeru u ljudskost. Priču o Joži. Jedan običan status na Facebooku postao je viralan. Završio je na svim portalima, podijeljen je mnogo puta.
On u svoju odluku ne sumnja. Ni trenutka, jer to ionako nije odluka, kaže. To je ono kako bi se trebalo živjeti. Kako bi trebali postupati svi.
''Zato jer sam pošten čovjek. Dobro je činiti dobro. Ona je meni pomogla i ja sam vratio, trebao sam dati i više, jer mi je pomogla. Ima ljudi kojima sam, kad sam ja imao, davao. Danas okreću glavu od mene, a ona nije okrenula glavu od mene. Ona je prišla i dala mi'', zaključuje Joža.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr