Težilo je 500 grama te je prebačeno u bolnicu Meyer, u kojoj su ga pokušali održati na životu. Dijete je umrlo jučer, a pobačaj je obavljen prije šest dana.
Nakon što su načinjene dvije ekografije, jedna u 21., a druga u 22. tjednu trudnoće, posumnjalo se da djetetu nedostaje dio jednjaka, što pogađa jedno na 3500 djece.
Liječnici su stoga majci preporučili magnetnu rezonanciju, što je ona odbila, ali je o svemu razgovarala s prijeteljem kirurgom te se odlučila za terapeutski pobačaj. No u nerođena djetete bolest je teško dijagnosticirati ekografijom jer se ždrijelo ne vidi kod gotovo svakog stotog fetusa. Zbog toga su potrebne dodatne analize.
No žena se bez dodatnih analiza odlučila na kirurško vađenje djeteta, što talijanski zakon dopušta. Naime, trudnoća se može kirurški prekinuti i nakon 90 dana od začeća ako je u opasnosti život majke ili ako zbog bolesti djeteta majka može imati fizičke ili psihičke traume. No, ako tijekom terapeutskog pobačaja postoji mogućnost za održavanje djeteta na životu, liječnici moraju učiniti sve da ono preživi.
A žena koja je u bolnici u Firenci terapeutski pobacila nosila je, međutim, zdravo dijete. Da je majka dopustila daljnje pretrage, koje bi vjerojatno pokazale da plod nije imao malformacije, mogla je roditi zdravo dijete.