Jovović je 10. travnja 1957. u Buenos Airesu, na 16-tu obljetnicu osnivanja NDH, ispalio pet metaka u pravcu Pavelića koji je nakon završetka Drugog svjetskog rata pobjegao u Argentinu. Dva Jovovićeva metka su pogodila Pavelića, a nedugo nakon atentata došla je bolnička pomoć koja je pružila pomoć nesuđenom hrvatskom poglavniku.
Pavelić nije poginuo od pucnjeva, ali kako je bolovao dijabetesa nikada se nije oporavio od ovog napada pa je umro 28. prosinca 1959. u Madridu od njegovih posljedica.
Dugo se nije znalo tko je pucao u Pavelića, a on je nedugo nakon napada argentinskim novinarima izjavio kako 'atentat nije izvršio nekakav emisar jugoslavenskog poslanstva, niti agent međunarodnog komunizma'. Jovović je svoju ulogu u atentatu obznanio 1999. prilikom prvog povratka iz Argentine u rodni Danilovgrad.
>> Pavelića u bijegu štitile savezničke tajne službe?
Pavelićev atentator za vrijeme Drugog svjetskog rata se prvotno pridružio partizanima, a već od 1942. godine prešao je na stranu četnika. Jovović se nalazio u četničkoj delegaciji koja je 1944. išla u Italiju na pregovore s Englezima želeći da se četnici prikažu savezničkim partnerima umjesto partizana.
Čelnici Nove srpske demokratije iz Danilovgrada kao razlog prijedloga obrazložili su kako je Jovović 'ostvario ono što mnoge tajne i javne jugoslavenske i međunarodne službe nisu mogle'. Prijedlog imenovanja jedne ulice u Danilovgradu po Jovoviću nisu komentirale druge stranke u tom gradu, donosi Dan.