Cijene nafte snažno su porasle nakon američko-izraelskog napada na Iran i uzvratnih udara Teherana, uz preventivnu obustavu dijela proizvodnje i zastoje u Perzijskom zaljevu.
Na londonskom tržištu barel Brenta skočio je za 5,48 dolara, na 78,35 dolara, a tijekom jučerašnjeg dana nakratko je dosegnuo i 82,37 dolara.
Napetosti su potaknule bojazan za opskrbu, iako je iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči poručio da zasad ne planiraju zatvarati Hormuški tjesnac. Iran dnevno proizvodi oko 3,3 milijuna barela nafte te dodatna 1,3 milijuna barela kondenzata, a glavni kupac je Kina.
Unatoč tome, brodari su privremeno zaustavili isporuke u Perzijskom zaljevu, a dio osiguravatelja od 5. ožujka obustavlja pokriće za ratni rizik u regiji. Saudijski Aramco preventivno je, prema izvorima iz industrije, zaustavio proizvodnju u rafineriji Ras Tanura, ključnom izvoznom terminalu. Proizvodnju su privremeno obustavile i tvrtke u kurdskom dijelu Iraka, iako polja nisu oštećena. Eksplozije su zabilježene i na iranskom otoku Harg, preko kojeg se izvozi oko 90 posto iranske nafte.
Analitičari ING-a ističu da je rast cijena bio očekivan, ali da je njihovo kasnije smirivanje znak da tržište još računa na mogućnost deeskalacije. Iranski sigurnosni dužnosnici traže nastavak nuklearnih pregovora s SAD-om.
U međuvremenu, osam članica skupine OPEC+ najavilo je da će od travnja povećati proizvodnju za 206 tisuća barela dnevno, uz obrazloženje da su izgledi za globalno gospodarstvo stabilni, a odnos ponude i potražnje zdrav.
Odrčić: "Hrvatska je otpornija nego na početku rata u Ukrajini"
Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista HUP-a komentirao je situaciju na Bliskom istoku, kako će rat utjecati na kretanja globalnih cijena hrane i energenata te može li Hrvatska izravno ili neizravno osjetiti posljedice tog sukoba.
"Hrvatska bi mogla posljedice sukoba na Bliskom istoku osjetiti prije svega neizravno, kroz kretanje cijena energenata, troškove transporta i kretanje inflacije u europodručju", napominje i dodaje kako je sve još ipak nepredvidljivo.
"Same posljedice najnovijih događanja nitko zasad ne može precizno procijeniti jer je prerano, a sam energetski šok može se materijalizirati globalno samo ako će se održati trenutačno stanje, odnosno dugotrajniji zastoji u prometu kroz Hormuški tjesnac i/ili zaustavljanje rada na primarno saudijskim naftnim poljima. Tek bi tada došlo do fizičkog manjka ponude na tržištu, a ne samo do rasta premije rizika, koja se trenutačno ugrađuje u cijenu."
Naša zemlja ipak je sada otpornija nego 2022. godine.
"U postojećim okolnostima Hrvatska je otpornija nego na početku rata u Ukrajini, ali ne zato što može izbjeći rast cijene nafte koja se formira na globalnom tržištu i izravno određuje cijenu goriva i transporta, nego zato što je smanjila rizik prelijevanja tog šoka na ostatak energetskog sustava.
Bolja integriranost u europsko tržište i LNG terminal na Krku omogućuju stabilniju i diverzificiranu opskrbu plinom, što je ključno za cijenu električne energije i troškove industrije, pa rast cijene nafte danas ima znatno slabiji ukupni inflacijski učinak nego 2022. godine kada su istodobno eksplodirale cijene i nafte i plina.
Time se poremećaj u jednoj komponenti energetskog tržišta ne pretvara automatski u opću energetsku krizu", pojašnjava.
S turizmom je ipak drugačija situacija.
"Turistički sektor na ovakve okolnosti reagira kroz potpuno drugačiji kanal jer se u razdobljima pojačanih sigurnosnih napetosti dio gostiju preusmjerava prema sigurnijim mediteranskim destinacijama, među kojima je i Hrvatska, pa se stvara takozvana sigurnosna premija koja se izravno vidi u snažnijoj potražnji i prihodima tijekom sezone."
Ključna globalna točka i dalje je prethodno spomenuti Hormuški tjesnac kroz koji prolazi oko petine/četvrtine svjetske nafte, ovisno o načinu na koji mjerimo i izvor koji gledamo, no struktura trgovine energentima danas je bitno drukčija nego prije dva desetljeća.
"Europi danas iz Perzijskog zaljeva stiže oko 15 % sirove nafte (2001. gotovo četvrtina!), SAD-u oko 12 %, dok je Kina na gotovo 60 %. To znači da bi dugotrajniji prekid prometa najviše pogodio Aziju, dok EU ima realnu mogućnost relativno brzo nadomjestiti dio količina iz alternativnih izvora, prvenstveno iz SAD-a. Time se smanjuje izravna energetska ranjivost Europe, ali se ne uklanja cjenovni učinak jer se nafta i plin formiraju na globalnom tržištu, pa svaka eskalacija povećava troškove osiguranja i transporta."
Prijeti li Europi nova inflacija?
"Tržišta su već reagirala rastom cijene energenata i jačanjem zlata kao sigurnog utočišta, pri čemu se nafta u trenutku pisanja teksta kretala oko 80 USD po barelu, europski plin oko 40 EUR po MWh, a zlato oko 5400 USD po unci, što pokazuje da investitori u cijenu ugrađuju geopolitičku neizvjesnost i mogućnost poremećaja u opskrbi. Takav razvoj događaja s određenim vremenskim odmakom ponovno otvara potencijalne inflacijske pritiske u EU-u.
Geopolitički učinci su širi od samog energetskog tržišta jer su istodobni pritisci na Venezuelu i Iran suzili manevarski prostor Kini, koja je najveći kupac nafte iz Perzijskog zaljeva i najveći gubitnik ovakvih događaja, dok Europa danas ima razgranatiju mrežu dobave.
Kolateralni učinci vidljivi su i u državama koje su ovisile o subvencioniranim isporukama, poput Kube, koja se suočava s dubokom energetskom i fiskalnom krizom."
Najveći rizik je svakako ako se ovaj sukob proširi ili ako potraje.
"Za svjetsko gospodarstvo najveći rizik nije kratkoročni skok cijena energenata, nego scenarij širenja sukoba na širi regionalni prostor i dugotrajni poremećaj transportnih ruta jer bi tada energetski šok postao globalan i mogao značajnije usporiti rast vodećih ekonomija, posebno nama bitnoj Njemačkoj.
Bitno je još jednom na kraju naglasiti da Europa, a time i Hrvatska, u takav scenarij ulaze znatno otpornije nego 2022. godine", rekao nam je zaključno Odrčić.