Dok stotine tankera stoji zarobljeno u Perzijskom zaljevu, a svjetska ekonomija trpi goleme gubitke, geopolitička analiza Elisabeth Braw iz Atlantic Councila baca novo svjetlo na kaos koji vlada u tjesnacu Hormuz. Prema njezinim riječima, američka vojna nadmoć nemoćna je pred jednostavnom, ali razornom iranskom taktikom.
Odluka Londona da dopusti Sjedinjenim Državama korištenje britanskih baza za udare na Iran nije rezultat zajedničke strategije, već snažnog pritiska Washingtona. "Predsjednik Trump je bio vrlo glasan u traženju podrške, iako saveznici uopće nisu bili konzultirani prije nego što su SAD i Izrael pokrenuli prve napade", upozorava Braw. Ujedinjeno Kraljevstvo tako se našlo u ulozi podrške ratu u čijem planiranju nije sudjelovalo.
Logistička blokada: Dovoljna je i sama prijetnja
Trenutna situacija u Zaljevu je kritična - brodovi su pod stalnim rizikom, a plovidba tjesnacem Hormuz smatra se "nemogućom misijom". Iako SAD tvrdi da uništava iranske vojne ciljeve, Braw ističe asimetričnost ovog sukoba.
- Moć dronova: Iranu su za blokadu tjesnaca potrebni samo dronovi, dok njihovo zaustavljanje zahtijeva goleme i skupe resurse.
- Psihološki rat: Ne mora svaki dron pogoditi cilj; sama prijetnja napadom prisiljava brodovlasnike na odustajanje od plovidbe.
- Nemoć sile: "Amerika sa svom svojom vojnom moći ne može lako eliminirati tu iransku sposobnost", naglašava analitičarka.
Trumpov paradoks: Pobjeda bez prekida vatre
Analiza se osvrnula i na kontradiktorne izjave američkog predsjednika koji istovremeno slavi pobjedu i odbija prekid vatre.. Dok Trump tvrdi da „briše protivnika“, realnost na terenu pokazuje da Iran i dalje drži ključeve globalnih energetskih ruta, piše Sky News.
Stručnjaci su suglasni: vojna nadmoć na papiru ne znači ništa na moru. Jedini način da se nafta ponovno pokrene, a stotine usidrenih brodova krenu prema svojim odredištima, jest diplomatski dogovoren prekid neprijateljstava, koji se u ovom trenutku, unatoč Trumpovim proglasima o pobjedi, ne nazire.