Plastični otpad mogao bi jednoga dana postati dio prehrambenog lanca, no znanstvenici koji razvijaju pokusne kekse od plastičnog otpada još čekaju dopuštenje da kušaju vlastiti proizvod.
Znanstvenici sa Sveučilišta Southern Illinois u SAD-u razvili su postupak koji povezuje odbačene plastične boce, poljoprivredni otpad od kukuruza šećerca te genetski izmijenjeni kvasac za proizvodnju jestivih sastojaka. Svoj će rad predstaviti krajem tekućeg tjedna na jesenskom skupu Američkoga kemijskog društva u Chicagu.
Od otpada do sastojaka
Iskorištene boce prikupljene u supermarketu, zajedno s odbačenim stabljikama i lišćem kukuruza šećerca, najprije prolaze postupak oksidativne hidrotermalne razgradnje. Toplina pritom razgrađuje materijal na sastavnice koje mikroorganizmi mogu iskoristiti.
Tim se razgrađenim sastojcima zatim hrani kvasac koji je genetski izmijenjen tehnologijom za uređivanje gena CRISPR. Takav kvasac može proizvesti bjelančevine, masti, kiseline, aromu vanilije i beta-karoten, koji ljudski organizam pak može pretvoriti u koristan vitamin A.
Smjesi se potom dodaju vlakna, škrob i sladilo, nakon čega se istiskuje kroz 3D pisač u obliku keksa. Dobiveni keksi nazvani su µBites (izgovara se microbites).
Znanstvenica na projektu Sandhya Jayasekara rekla je za New Scientist da tim očekuje da će proizvod biti ugodna okusa. "Mislim da ima ugodan i privlačan miris. I okus će biti dobar. Nismo ga kušali, ali lijepo miriše, to je sigurno, kao pravi keks", objasnila je.