Velika Britanija dosad je potrošila 8,5 milijuna dolara u posljednjih pet godina na projekte geoinženjeringa kojima bi se pokušale zaustaviti klimatske promjene.
Dr. Matthew Watson, glavni istraživač projekta pumpanja kemikalija u atmosferu koje bi reflektirale zrake sunca nazad u svemir, vrijednog 2,8 milijuna dolara, ističe da bi korištenje tih tehnologija moglo postati neizbježno, ako čovječanstvo ne uspije na drugi način zaustaviti globalno zatopljenje.
Ipak, znanstvenici su još desetljećima od ostvarenja tih tehnologija, koje nisu bez ozbiljnih nuspojava. Daily Mail prenosi nuspojave pet strategija geoinženjeringa.
1. Pošumljavanje: Ova tehnika bi navodnjavala pustinje, poput onih u Australiji i Sjevernoj Africi, kako bi se posadilo na milijune stabala, koja bi apsorbirala CO2 iz atmosfere.
Nuspojave: Vegetacija bi isto tako privlačila sunčevo svjetlo koje pustinje reflektiraju nazad u svemir te bi se tako povećao efekt globalnog zatopljenja.
2. Umjetno hlađenje oceana: Inženjeri bi mogli korištenjem dugih cjevovovda upumpavati hladnu i nutrijentima bogatu vodu prema gore kako bi ohladili površinske vode oceana.
Nuspojava: Ako bi se ovaj proces ikad zaustavio mogao bi izazvati oceane da ubrzano rebalansiraju razinu svoje topline te tako jednako brzo donesu klimatske promjene.
3. Alkalizacija oceana: To podrazumjeva bacanje vapna u oceane kako bi se kemijskim putem povećalo upijanje ugljičnog dioksida iz atmosfere.
Nuspojava: Studija pokazuje da bi to zapravo imalo vrlo malog učinka na smanjenje globalnih temperatura.
4. Obogaćivanje oceana željezom: Ova metoda podrazumjeva bacanje željeza u oceane kako bi se poboljšao rast organizama koji provode fotosintezu i koji upijaju ugljični dioksid.
Nuspojava: Studija pokazuje da bi to zapravo imalo vrlo malog učinka na smanjenje globalnih temperatura.
5. Upravljanje solarnom energijom: Pomoću ove metode smanjila bi se količina sunčeve svjetlosti koja dopire do površine Zemlje, puštanjem sprejeva na bazi sulfata u atmosferu.
Nuspojava: To ne bi spriječilo rast razine ugljičnog dioksida u atmosferi.
Sve te metode imaju sve opasnosti i mogle bi promijeniti obrazce oborina, sušnih perioda te bi mogle oštetiti ozonski omotač tako da ga je više nemoguće oporaviti.
"Osobno, to me jako plaši", ističe Watson. "Ako ikad upotrijebimo te tehnologije, bit će to najbliža indikacija da nismo uspjeli kao čuvari planeta", kaže Watson i dodaje da dan u kojem nećemo više imati izbora nego upotrijebiti slične tehnologije, možda ipak dođe.
"Plivamo i utapamo se u moru neznanja. To me užasava. No ne poduzimati ništa nije opcija", zaključuje Watson.
Profesor Steve Rayner sa Sveučilišta Oxford, koji je istraživao legalne i etičke posljedice geoinženjeringa ipak smatra da taj proces neće biti niti "magični metak", a još manje Pandorina kutija.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook