Oglasi na društvenim mrežama obećavali su mladim Afrikankama besplatnu avionsku kartu, novac i avanturu u Europi. Sve što su trebale napraviti bilo je dovršiti računalnu igru i test ruskog jezika od 100 riječi. Umjesto programa rada i učenja u ugostiteljstvu, neke od njih su nakon dolaska u stepe ruske regije Tatarstan saznale da će raditi u tvornici za proizvodnju ratnog oružja i sastavljati tisuće komada oružja koje je dizajnirao Iran, odnosno dronove koji će biti lansirani u Ukrajinu.
U intervjuima za The Associated Press, neke od žena žalile su se na duge sate rada, život pod stalnim nadzorom, na prekršena obećanja o plaćama i učenju te na rad s kaustičnim kemikalijama od kojih su dobile ožiljke na koži i svrbež.
Kako bi popunio hitan nedostatak radne snage u ratnoj Rusiji, Kremlj je regrutirao žene u dobi od 18 do 22 godine iz mjesta poput Ugande, Ruande, Kenije, Južnog Sudana, Sierra Leonea i Nigerije, kao i iz južnoazijske zemlje Šri Lanke.
Neka od ključnih oružja sada tako izrađuje oko 200 neiskusnih Afrikanki zajedno s ruskim studentima stručnih škola od 16 godina, u tvornici u tatarstanskoj posebnoj ekonomskoj zoni Alabuga, oko 1000 kilometara istočno od Moskve, prema istrazi AP-a.
"Ne znam baš kako napraviti dronove", rekla je jedna Afrikanka koja je napustila posao kod kuće i prihvatila rusku ponudu.
AP je analizirao satelitske snimke kompleksa i njegove interne dokumente, razgovarao s nekoliko Afrikanki koje su tamo završile i pronašao stotine videozapisa u online programu za zapošljavanje nazvanom Alabuga Start.
Jedna od žena koja je pristala raditi u Rusiji uzbuđeno je dokumentirala svoje putovanje, snimajući selfije u zračnoj luci i obroke u zrakoplovu. Međutim, kada je stigla u Alabugu, ubrzo je saznala što će raditi i shvatila da je to zamka.
"Tvrtka se bavi proizvodnjom dronova. Ništa drugo. Žalim i proklinjem dan kada sam počela raditi sve te stvari", rekla je.
Radnici su pod stalnim nadzorom u svojim domovima i na poslu, rade prekovremeno, a plaća je manja nego što su očekivali, potvrdile su žene s kojima je razgovarao AP, ali su ostale anonimne zbog sigurnosti.
Alabuga je sada glavna ruska tvornica za izradu jednosmjernih, eksplozivnih bespilotnih letjelica, s planovima za proizvodnju njih 6000 godišnje do 2025., prema dokumentima koji su procurili i Institutu za znanost i međunarodnu sigurnost sa sjedištem u Washingtonu. Taj je cilj sada ispred planiranog, a u Alabugi se gradi njih 4500, rekao je David Albright, bivši UN-ov inspektor za oružje koji radi u institutu.
Pronalaženje radnika je bio problem. Uz rekordno nisku nezaposlenost i mnoge Ruse koji već rade u vojnoj industriji, bore se u Ukrajini ili su pobjegli u inozemstvo, službenici tvornice okrenuli su se korištenju učenika strukovnih škola i jeftine strane radne snage.
Dokumenti koji su procurili prošle godine, a potvrdili su ih Albright i još jedan stručnjak za bespilotne letjelice, pokazuju da strane žene uglavnom sastavljaju bespilotne letjelice, koriste kemikalije i boje ih. Rusi su, piše AP, organizirali novačenje u Ugandi i pokušali regrutirati djecu iz njezinih sirotišta, prema porukama na Alabuginom Telegram kanalu. Ruski dužnosnici također su posjetili više od 26 veleposlanstava u Moskvi kako bi progurali program.
Tvornica zapošljava i radnike iz Alabuga Polytechnic, obližnjeg strukovnog internata za Ruse u dobi od 16 do 18 godina i srednje Azijate u dobi od 18 do 22 godine koji svoje diplomante naziva stručnjacima za proizvodnju dronova. Prema istražiteljima Protokol i Razvorot, neki imaju tek 15 godina i žalili su se na loše uvjete rada.
Nadzor, kaustične kemikalije — i ukrajinski napad
Strani radnici putuju autobusima od svojih stambenih prostorija do tvornice, prolazeći više sigurnosnih kontrolnih točaka nakon skeniranja registarskih tablica. Dijele spavaonice i kuhinje koje su cijelo vrijeme čuvane. Ulazak se kontrolira putem prepoznavanja lica, a novaci se prate na nadzornim kamerama. Kućni ljubimci, alkohol i droge nisu dopušteni. Stranci po dolasku dobivaju lokalne SIM kartice za svoje telefone, ali im je zabranjeno unositi ih u tvornicu. Mnogi radnici nemaju zaštitnu opremu, a jedna od zaposlenica dodala je da je zbog kemikalija njezino lice izgledalo kao da je bockano sitnim iglicama, a na obrazima su joj se pojavile "male rupice" koje su jako svrbjele.
Osim opasnosti od kemikalija, sam kompleks u travnju je pogodio ukrajinski dron, pri čemu je ozlijeđeno najmanje 12 ljudi.
Iako je jedna žena rekla da voli raditi u Alabugi jer je bila dobro plaćena i uživa upoznavati nove ljude i iskusiti drugačiju kulturu, većina s kojom je razgovarao AP nije se složila s visinom naknade. Program je isprva obećavao 700 dolara mjesečno, no kasnije su objave na društvenim mrežama navodile da je riječ o "preko 500 dolara". Radnica koja se bavi sastavljanjem konstrukcije zrakoplova rekla je da su troškovi njihovog smještaja, zrakoplovne karte, medicinske skrbi i tečajeva ruskog jezika odbijeni od njezine plaće, a ona se borila s ostatkom platiti osnovne stvari poput autobusne karte.
Zaposlili influencere
Stranice Alabuga Starta na društvenim mrežama pune su komentara Afrikanaca koji mole za posao i kažu da su se prijavili, ali još nisu dobili odgovor. Program su promovirala ministarstva obrazovanja u Ugandi i Etiopiji, kao i u afričkim medijima koji ga prikazuju kao način zarađivanja novca i učenja novih vještina.
U početku reklamiran kao radni studijski program, Alabuga Start posljednjih je mjeseci izravniji u pogledu onoga što nudi strancima, pa nudi i programe koji nisu studijski.
Prošlog mjeseca, društvena mreža Alabuga Start objavila je da je "uzbuđena objaviti da je naša publika značajno porasla!"
To bi moglo biti zbog angažiranja influencera, uključujući Bassie, Južnoafrikanku s gotovo 800.000 pratitelja na TikToku i Instagramu. Ona nije odgovorila na zahtjev AP-a za komentar. Program je, rekla je, bio jednostavan način zarade, potičući sljedbenike da podijele njezinu objavu s prijateljima koji traže posao kako bi mogli kontaktirati Alabugu.