U noći u jedan sat i 23 minute promijenila se povijest čovječanstva - došlo je do eksplozije nuklearnog reaktora br.4 centrale u Černobilu, gradiću koji se nalazi stotinjak kilometara od Kijeva.
Tijekom ispitivanja sigurnosti reaktor je eksplodirao te pretvorio Černobil i obližnji gradić Pripjat, u kojem je živjela većina radnika centrale, u grad duhova. Stanovništvo Pripjata koje je udario prvi udarni val eksplozije prenula se iz sna i vidjela kako iz nuklearnog pogona suklja crni dim i prašina.
Zbog eksplozije je došlo do ispuštanja velike količine radiokativne prašine i radijacije koja niti poslije 33 godine nije nestala. Nuklearno gorivo gorjelo je danima, a radiokativne čestice iz Černobila raspršile su se na tri četvrtine površine Europe.
Vjetrovi su više od 70 posto radioaktivnih čestica odnijeli prema Bjelorusiji, koja je zbog toga bila teže pogođena ovom katastrofom nego sama Ukrajina. Posljedice od zračenja najviše su osjetile trudnice u Bjelorusiji gdje je zabilježen iznimno visok broj prijevremenih porođaja i rođene djece s poremećajima u razvoju.
Nakon černobilske katastrofe zdravlje Bjelorusa više nije bilo isto - teške trudnoće, iznimno visoka stopa karcinoma kod djece, rana smrtnost, sve su to bile posljedice eksplozije u nuklearki.
Pustoš pretvorena u turističku atrakciju
Sovjetske vlasti pokušale su cijelu stvar zataškati, a evakuacija stanovnika Pripjata organizirana je 36 sati nakon eksplozije. Od tada do danas cijelo to područje je područje duhova.
Svijet je otkrio što se dogodilo tek kada su švedski meteorolozi primijetili visok stupanj radioaktivnosti nad Švedskom i digli uzbunu. Tek tada su sovjetske vlasti priznale što se dogodilo, a time je započela i evakuacija Černobila i okolnih naselja u radijusu 30 kilometara od reaktora.
Uzrok ove teške nesreće bila je ljudska pogreška te loš dizajn reaktora. Točan broj direktnih žrtava ni danas nije poznat, no UN je 2005. objavio izvješće u kojem se navodi da je oko 4000 osoba izgubilo život zbog posljedica radijacije.
Černobilska katastrofa duboko je oštetila i okoliš. Šume oko Černobila promijenile su boju zbog radioaktivnih čestica, a životinje su ugibale od posljedica zračenja. Prema znanmstvenim istraživanjima, biljni i životinjski svijet tog prostora počeo se oporavljati tek krajem 90-ih godina.
Vlasti su nad reaktorom, u kojem je ostalo više od 200 tona uranija, sagradile i sarkofag koji je trebao zaštititi od daljnje radijacije, a između njega i zgrada koje su i dalje bile u uporabi izgrađena je betonska barijera ukupne debljine 200 metara.
Danas su Černobil i Pripjat popularna turistička odredišta, pa nekoliko putničkih agencija u Ukrajini u svojoj ponudi ima i odlazak u Černobil, a nude se aranžmani u trjanju od jednog dana do sedmodnevnih boravaka.