'Bilo je bitno ostati živ'

16 godina u paklu ruskog zatvora: Ovo je njena priča

Slika nije dostupna
Ruski zatvori poznati su po svojim 'specifičnim' uvjetima života, a biti jedina žena u ruskom muškom zatvoru za opasne zločince priča je za sebe.

Tatjana Gavrilova je 1999. godine osuđena na 16 godina zatvora zbog ubojstva koje se dogodilo, kako ona objašnjava, u samoobrani. Muškarac kojeg je ubila pokušao ju je silovati prilikom čega je izvadio nož. Ona je nož okrenula prema njemu i usmrtila ga.

'Na sudu su me prikazali kao alkoholičarku i ovisnicu o drogama iako se cijeli život bavim natjecateljskim sportom. Okrenuli su slučaj protiv mene i smjestili mi. Osuđena sam na 16 godina zatvora,' rekla je Tatjana za MediaZonu.

Ovo je njeno iskustvo iz ruskog zatvora.

'Iz pritvora su me poslali u zatvor u Permu. Tada nisam znala da u zatvoru vrijedi samo jedan zakon - svatko radi što želi. Kakva farsa. Pokušala sam osporiti kaznu. U pisanju žalbe su mi pomogle cimerice iz ćelije, uzalud. Ponudili su mi posao u zatvorskoj administraciji kojeg sam odbila. Stoga su mi rekli da ne zaslužujem pravo na žalbu. Od tog trenutka moj odnos sa zaposlenicima zatvora krenuo je nizbrdo. Nekoliko puta su me pretukli i smjestili u samicu.

Jedna zatvorenica je ubijena ubrzo po mom dolasku u zatvor. Ubile su je zatvorenice koje su uživale određene povlastice u zamjenu za 'održavanje reda'. Ali i zaposlenici zatvora su bili krivi jer ništa nisu poduzeli. Inače se nisam petljala u nečije razmirice jer je to bilo opasno, ali ovom prilikom sam se zauzela za spomenutu zatvorenicu. Otišla sam službeniku i rekla da je žele ubiti te da je maknu iz te prostorije. Nije ih bilo briga.

Jedno jutro sam se probudila i rečeno mi je da je spomenuta zatvorenica ubijena. Zadavili su je i njeno tijelo ostavili u kutu ćelije.

Tatjana je tada preuzela krivnju za to ubojstvo vjerujući kako će je tako premjestiti negdje drugdje. 'Bilo je bitno ostati živ', rekla je.

Preselili su me u IK-28. Sjećam se kako sam otišla iz zatvora. Vodili su me u lisicama kroz hodnik prepun čuvara. Tukli su me palicama. Pljunula sam jednog od njih. Nisam uspjela vlastitim snagama doći do auta.

Poslali su me u zatvor za posebno opasne osuđenike, osuđenike na doživotnu kaznu. Svi ga zovu 'posebno groblje'. Ja sam jedina žena u Rusiji koja je provela osam mjeseci na 'groblju'. Ali ne službeno. Na papiru sam bila negdje drugdje.

Kao posljedicu boravka u 'groblju' psihički je oboljela te je prevezena u zatvorsku bolnicu gdje su je trpali lijekovima. Nakon godinu dana prevezli su je u običnu bolnicu da bi je nakon toga samo selili od bolnice do bolnice, od zatvora do zatvora u kojima je još puno puta bivala pretučena.

Iako su joj govorili da nikada neće izaći iz pakla zatvora u rujnu ove godine je puštena i odlučna je boriti se za prava ruskih zatvorenika.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook