Svjedoci koji se zbog zaštite identiteta vode pod rednim brojevima 2, 27 i 28 ispitani su bez sudske publike i novinara, s obzirom da su njihova saslušanja organizirana u okviru međunarodne pravne pomoći.
Prikrivanje identiteta jedna je od zakonskih mjera kojima ugrožena osoba zbog svojih saznanja za kazneni postupak postaje zaštićeni svjedok.
Svjedokinja 27 pričala je o smrti svoje rođakinje Ljiljane Jelače, za koju Norčeva obrana tvrdi da je poginula aktivirajući bombu, nakon što se približila hrvatskim tenkovina.
Svjedokinja, međutim, tvrdi da je tijelo njene rođakinje bilo masakrirano i unakaženo te da ju je uspjela prepoznati tek po stopalima i laku na noktima.
"Bila je unakažena, šake su joj bile odsječene, a kosa spaljena", kazala je svjedokinja koja tvrdi da je bježeći iz Divosela, na početku vojne akcije u Medačkom džepu, čula hrvatske vojnike kako slave jer su "pobili mnogo Srba".
Drugooptuženi Norac prigovorio je iskazu tvrdeći da je Ljiljana Jelača poginula od bombe koju je sama aktivirala pod tenkom HV-a, odjevena u vojnu uniformu i kožne hlače. Nikakvog masakriranja nije bilo, kazao je Norac koji smatra da je Jelača bila čelnica tadašnje Srpske demokratske stranke i zapovjednica srpske artiljerijske bitnice.
Ostalo dvoje ugroženih svjedoka, stariji muškarac i žena, opisali su svoj bijeg iz sela u koja je 9. rujna 1993. ušla Hrvatska vojska, a o stradanju civila znaju samo iz priča drugih.
U 15 sati na suđenju bi trebao svjedočiti bivši zapovjednik kanadskog bataljuna u UN-ovim mirovnim snagama Thomas James Calvin. No, njegov će iskaz također ostati nepoznat do unošenja u zapisnik na idućoj raspravi zakazanoj za 17. ožujka.
Riječ je o časniku koji je pokrenuo priču o navodnom sukobu kanadskog bataljuna s HV-om. Te tvrdnje odbacili su svi hrvatski izvori, ali i neki do sada ispitani svjedoci koji su također služili u mirovnim snagama.