'Iznimno cijenimo i divimo se postignućima Blanke Vlašić. Hrvatski vaterpolski reprezentativci, izbornik Ratko Rudić, članovi stručnog stožera, i svi mi, iz Hrvatskog vaterpolskog saveza zdušno navijamo za Blanku. Stoga nam je posebno žao što smo, ne svojim izborom, dio sadržaja 'Pisma javnosti', koje je medijima odaslao Blankin otac i trener, prof. Joško Vlašić.
Poštujući pravo profesora Vlašića na osobno mišljenje, ne želimo polemizirati sa stavovima ovog iznimnog atletskog stručnjaka. Međutim, neka nam bude dozvoljeno reagirati na iznijete netočnosti i nedosljednosti koje umanjuju ili, čak, obezvrjeđuju naša postignuća i vaterpolskog sporta u cjelini.
Joško Vlašić navodi činjenicu kako 'Vaterpolska federacija LEN' broji 51, dok Međunarodna atletska federacija ima 212 članica. Izuzev činjenice da 'LEN' nije vaterpolska federacija, iznijeti brojevi nisu pogrešni. Ono što je pogrešno i nije nimalo korektno jest uspoređivati članstvo Europske federacije plivačkih sportova (LEN) i Svjetske atletske federacije. LEN možemo usporediti isključivo s EEA (European Atletics Federation), koja broji 50 članica. Ekvivalent Svjetske atletske federacije, jest FINA (Svjetsko udruženje plivačkih sportova), a broji 194 članice.
Pri tome gospodin Vlašić, pozivajući se na Wikipediju, navodi kako se u deset zemalja svijeta igra vrhunski, a u još dvije zemlje približno vrhunski vaterpolo, dok je u cijeloj atletici čak 40 zemalja osvajalo odličja na posljednjem Svjetskom prvenstvu. Slučajno, ili namjerno, Joško Vlašić zaboravlja kako je na posljednjem Svjetskom prvenstvu u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu i daljinskom plivanju 36 zemalja osvajalo odličja. U obitelji plivačkih sportova, vaterpolo je samo jedna od disciplina, baš kao što je i skok u vis samo atletska disciplina. U obje, kao i u velikoj večini sportskih disciplina u svijetu, teško je pronaći više od deset zemalja u najvišoj svjetskoj jakosnoj skupini.
Ali, neka i nama bude dozvoljeno zaviriti u Wikipediju, gdje piše kako su prva odličja u vaterpolu podijeljena još na Olimpijskim igrama, daleke, 1900. godine u Parizu, te, kako je, uz nogomet, vaterpolo najstariji ekipni olimpijski sport. Dodajmo kako je prvi vaterpolski susret u Hrvatskoj odigran 1908. godine na splitskim Bačvicama.
Profesor Vlašić je posve u pravu kada kaže kako vaterpolo nije kraljica sportova. Međutim, vaterpolo je dio plivačke obitelji
sportova, a plivanje je, uz atletiku, najmasovniji sport na svijetu.
U tom i takvom sportu je hrvatski izbornik, Ratko Rudić, osvojio tri zlatne i jednu brončanu olimpijsku medalju, tri puta su selekcije kojima je bio na čelu osvajale naslove Svjetskih prvaka, dva puta je bio prvakom Europe, te još dva puta je osvajao srebrne i jednom brončanu medalju na Europskim prvenstvima. Ima dva zlata i dva srebra s FINA kupa, a popis još tri zlata, četiri srebra i dvije bronce s velikih natjecanja, radi duljine napisa, navodimo samo u ukupnom broju. Napokon, Ratko Rudić je najuspješniji trener u povijesti olimpijskih igara.
U protekloj, 2007. godini primljen je, kao prvi pod hrvatskim
stijegom, u Kuću slavnih plivačkih sportova, a hrvatski vaterpolo, s njim kao izbornikom, ostvario je rezultatski uzlet kao nikada u svojoj povijesti.
Vrlo nesportski, profesor Vlašić sve to pokušava obezvrijediti. Nakon podjele nagrada, na 'Velikoj noći hrvatskog sporta', okružen novinarima u društvu Antuna Vrdoljaka, člana Međunarodnog olimpijskog odbora, izbor Ratka Rudića za trenera godine proglasio je blamažom. Mediji su objavili i kako se prije te večeri, Vrdoljak, na sjednici vijeća HOO, svim silama trudio da trener godine ne bude Ratko Rudić.
Nameće se pitanje nije li Joško Vlašić svoju, nimalo hvale vrijednu, rolu odigrao upravo u režiji 'Velikog Meštra', majstora drame i scenariste predstave koja se već dugo odvija daleko od svjetala pozornice, a čija je svrha hrvatski vaterpolo smjestiti u rubriku 'ostali sportovi'?
Sve naše uspjehe nisu prepoznali samo u Hrvatskom olimpijskom odboru, dodijelivši Ratku Rudiću naslov najuspješnijeg hrvatskog trenera, već su to učinili i najeminentniji hrvatski treneri (Kostelić, Červar, Novosel).
Ne morate osobno voljeti našu igru, ali morate prihvatiti činjenicu da su Ratko Rudić i njegovi igrači doveli hrvatski vaterpolo na svjetski vrh. Strašno je i pomisliti kako osobni interesi ili čista zluradost mogu bilo koga navesti i na samu pomisao to obezvrijedi i pokušati urušiti vaterpolo koji je od 1908. godine dio hrvatske nacionalne sportske povijesti', stoji u priopćenju HVS-a.