Bio je to njihov četvrti međusobni susret i treća pobjeda Ljubičića. Prije okršaja u Zagrebu slavio je u Indian Wellsu (2006), Marseilleu (2005) i Bangkoku (2003), dok je Ančić jedinu pobjedu upisao u Marseilleu (2006).
U zanimljivom i sjajnom meču, finalu prije finala, Ančić je imao daleko više prilika, ali i daleko više pogrešaka. Mladi Splićanin je imao šest break lopti, no nije iskoristio niti jednu. Ljubičić je iskoristio već prvu i to je presudilo.
Ančić je sjajno otvorio meč, već u prvoj igri prvoga seta imao je dvije break lopte, no Ljubičić je spasio 15:40 i došao do vodstva 1:0. Ančić je nove dvije lopte za obrat imao i u devetoj igri, no Ljubičić je još jednom izvukao. Ančić je do konca seta uvjerljivo držao svoj servis, što i potvrđuje podatak da je prvi poen na svoj servis izgubio tek u desetoj igri. Međutim, trinaesta igra je u potpunosti pripala Ljubičiću. Prvo je odlično servirao, potom oduzeo dva servisa Ančiću, te osvojio dvoja dva servisa i došao do vodstvo 5:0 koje Ančić nije uspio nadoknaditi. Na koncu u "tie-breaku" je bilo 7:2.
I drugi set je Ančić je bolje otvorio. Vrlo brzo je došao i do pete break lopte, no i nju je ispustio. S druge strane Ljubičić je do prve lopte za obrat došao u petoj igri i odmah je iskoristio i došao do vodstva 3:2. Već u idućem gemu Ančić je mogao uzvratiti, no nije iskoristio šestu break loptu i Ljubičić je došao do vodstva 4:2. Break je zadržao do kraja seta i mirno priveo meč kraju. Čak je mogao još jednom oduzeti suparnički servis, kod rezultata 5:3 je imao čak četiri meč lopte, no Mario je uspio izvući taj gem, ali ne i idući. Premda je u zadnjem gemu spasio još dvije meč lopte, nije i treću i Ljubičić je nakon dva sata igre došao do pobjede 7:6, 6:4.
Ljubičić će igrat u finalu protiv Ukrajinca Sergija Stahovskog koji je nakon sat i 18 minuta igre pobijedio Talijana Simonea Bolellia 6:4, 6:4.