Grad je to koji u osam još spava, a kako nema vremenske razlike, ni sunce ne izađe do kraja. U Madridu je nepristojno i nazvati u nečiji ured prije deset. Kao i između 14 i 16 sati, jer su tada u vrijeme sijeste, naravno, na ručku. No, Španjolci zato do kasno rade pa nije neobično da vas na važan poslovni sastanak pozovu u devet navečer. U restoran. Sve vezano za posao počinje čašom dobrog vina i hranom. I uopće ih nije briga nudite li im skupu i lošu uslugu, njima je važno jeste li pouzdan partner. Tek kad to ocijene, pristat će na suradnju. Srdačni, nasmijani i otvoreni Španjolci, stat će na cesti ako ih zamolite za pomoć, iako o engleskom nemaju pojma. Ali, nema veze, mogu oni i temperamentno objasniti - rukama! Uostalom, čemu učiti engleski kad španjolski jezik govori 328 milijuna ljudi. I još koja tisuća onih koji nisu u statistici, ali su španjolski naučili gledajući sapunice. Kao ja!
I Španjolska ima svoj Slavonski Brod. I to Madrid, europsku prijestolnicu na najvišoj nadmorskoj visini. Od dopuštenih 40 mikročestica sumporovidka, prije desetak dana, izmjerili su 140. Za sve je kriv, kažu u Madridu, ambiciozni gradonačelnik Alberto Ruiz Gallardon koji uporno želi dovesti Olimpijske igre pa je sagradio novu prometnicu oko grada. Šest traka u jednom i šest u drugom smjeru. Jedan od najzagađenijih svjetskih gradova tako je dobio prostora za još više zagađivača. Osim što ih truje, nadam se da su tu autocestu stanovnici Madrida platili po nešto povoljnijoj cijeni nego Hrvati svoju.
Barem su im kamate na kredit za automobil povoljne, oko 3 posto. Za stan između 1 i 2 posto. Zato su mnogi iz grada htjeli pobjeći na periferiju pa su kupili povoljne stanove i kuće s bazenom. Ali bazeni presušili! Nema vode! Prevarili ih građevinari koji su napravili cijela naselja bez vodovoda i građevinske dozvole. Gore su prošli od naših na Vrbanima, oni je imaju, makar zagađenu. Inače, imati bazen u Madridu nije nikakav luksuz. To me je pokušao uvjeriti prijatelj koji ondje godinama živi. Ljeta su paklena.
Raj za sve kojima je hladno već kad je temperatura ispod deset stupnjeva, kao meni. Zato me oduševila Barcelona. Ugrijalo sunce, možeš i bez jakne, a i sunčane naočale nisam nosio bezveze. Pravo ljeto! Dan kao stvoren za šetnju po novouređenoj luci Porta de Barcelona. To je odličan primjer kako javno dobro pretvoriti u - javno dobro. Staru su luku nadogradili šoping centrom, predivnom šetnicom s palmama, napravili stazu za rolanje, trčanje, bicikliste. Spoj starog Mediterana i moderne arhitekture. A staklene stijene u obliku jedara - kristalno čiste. Nigdje ni jednog jedinog grafita, zalijepljene žvake ili oglasa za povoljan kredit. Ali zato glavna gradska ulica La Rambla otkriva i onu drugu stranu velikih gradova. Džeparoše i sitne bande. Opljačkaju te dok si rek'o keks i još ništa ne skužiš.
Lijepa zemlja, slična Hrvatskoj. Naravno, ne po BDP-u, već broju nezaposlenih. Možda ne bi bilo loše da ih pitamo kako im je pošlo za rukom imati vlakove koji voze 350 na sat i točni su u minutu, ili, primjerice, kako biti ljubazan prema turistima? Pa ipak su Španjolci otkrili Ameriku!
>> Saša Lugonjić: Moja vožnja najopasnijom cestom na svijetu
>> VIDEO: Najskuplja ulica na svijetu
Reportažu pogledajte sutra u Provjerenom u 22:05.