Nova Drenčina 14a, adresa je horor kuće u kojoj živi ratni vojni invalid Zdravko Mareković.
Mareković nema mobitel, s njim smo stupili u kontakt uz pomoć njegova susjeda Mile Kaurića, predsjednika lokalne Udruge dragovoljaca Domovinskog rata.
"Pomolimo se pa uđemo u kuću i iznesemo što mu treba", kazao je Kaurić.
Četiri dana spavao u drvarnici
Četiri dana nakon potresa Zlatko Mareković je spavao u drvarnici. "Spavao sam u drvarnici. Morao sam se maknuti iz drvarnice. Rekli su da kontejner treba doći za dva dana", navodi Zdravko Mareković za DNEVNIK.hr.
Ni nakon dva i pol mjeseca od razornog potresa nije ga dobio. Kaže da su mu dobri ljudi s Hvara uspjeli sklepati od iverice kolibicu od desetak četvornih metara u kojoj ima samo krevet. Tamo i jede.
Kućica je obložena stiroporom i najlonom da ne prokišnjava. Da bi se oprao ili otišao na WC, oprao veš ili skuhao - mora u gotovo srušenu kuću koja je na fotografijama.
Kuću se ne usudi dirati i popravljati. "Dobro je da nema velike kiše, deka curi, sve će propasti. Ne usudim se sam dirati, opasno je", navodi Mareković.
Bager napravio pripremu, no kontejner nikad nije stigao
"Sve sam odmah prijavio Civilnoj zaštiti. Ja sam sam, nitko mi se ne javlja. Nakon tjedan ili dva dana, odmah u početku su rekli da će doći kontejner, pripremljeno je bilo sve, bager je obavio radove u mojem dvorištu. I danas tako stoji. Da je kontejner išao na magarcu iz Sibira, već bi stigao", dodaje Mareković.
"Pitanje je vremena kad će netko nastradati, što drži te zidove - ja ni sam ne znam. To tako stoji pored svih potresa već dva i pol mjeseca", rekao je Mareković.
Statičar nije htio ući u kuću
"Nitko se ne usudi doći ni blizu. Statičara sam zvao unutra, nije htio ni čuti da uđe unutra. U bunaru imam samo mulj, nije mi jasno gdje je otišla voda koja je bila u njemu. Imam gradsku vodu, ali po nju moram opet u kuću", navodi Mareković.
"Ja u kuću zalazim, na WC i operem se, obrijem, veš operem i skuham si. Opasno je", dodaje i kaže kako neće prozvati nikog, ali ako je nešto prijavljeno, to je trebalo napraviti.
"Jadno je i žalosno. Ovo je potres nekome rat, a nekome brat", dodaje Mareković.
"Ne smijem ni kroz dvorište prolaziti, da mi ne padnu dijelovi zida na glavu i ne ubiju me, a moram do kolibice", kaže Mareković.
"Ima vjerojatno i gorih slučajeva. Nije stvar u tome da se narodu donese hrana, treba im osigurati siguran krov nad glavom gdje se neće bojati leći na krevet i gdje će na miru pojesti obrok", zaključuje Mareković.