''Ja razumijem reakcije ljudi, ali ne, ne nalazimo se ni u kakvom posebnom razdoblju pojačane aktivnosti. Zapravo, u seizmologiji se nigdje na svijetu ne radi takva statistika jer nije relevantna.
Potresi nikada nisu pravilno raspoređeni, jednostavno uvijek na svijetu ima i većih i manjih podrhtavanja. Stoga bi bilo vrlo nerealno raditi takve usporedbe'', objašnjava Krešimir Kuk te dodaje kako je ipak stvar u našoj percepciji zbog trenutka u kojem su se u Hrvatskoj dogodili veći potresi sa štetama, pa smo svi jednostavno osjetljiviji.
''Na zemlji postoje dva pojasa seizmičkih aktivnosti. Jedan je tzv. Pacifički pojas, u koji spada i ovaj potres koji je bio na Islandu prije nekoliko dana. U tom su pojasu potresi najjači i puno češći. Zbog geologije na tom je području i najviše vulkana na planetu i aktivnost Zemlje je najizraženija'', objašnjava te se slaže da potresu na Islandu u nekim drugim okolnostima ne bismo uopće pridavali pažnju u Hrvatskoj da trenutačno ne reagiramo pretjerano zbog psihoze koja je nastala u društvu.
''Drugi je tzv. Mediteransko-transazijski pojas, kojem pripada i Hrvatska. On je skloniji umjerenim potresima, ali aktivnost tog područja u ovim trenucima nije ništa neuobičajenija nego inače. Jednostavno smo mi osjetljiviji'', objašnjava.
Ljudi do jučer nisu baš pratili detaljno informacije o potresima, sada svi imaju aplikacije i prate podatke, ali baš je u tome zamka, upozorava seizmolog. Zapravo se stvara psihoza i strah, a na taj se način ne mogu donijeti nikakvi zaključci o budućim potencijalnim podrhtavanjima tla.
Mi godinama nismo imali snažniji potres. Posljednji izraženiji potres u Hrvatskoj koji je iza sebe ostavio ruševine, do ova tri protekle godine, bio je onaj u Stonu 1996. godine.
''Praćenje ranijih potresa na ovim područjima i vremenu kada su se oni događali nikako ne znači kako se novi potres dogodi svakih 100 godina. Potrese tako jednostavno nije moguće pratiti'', kaže Kuk.
''Statistika je u seizmologiji opasna, ljudi često broje potrese pa na taj način misle da mogu izračunati nekakva predviđanja, ali to nije tako. Na sreću, u našem pojasu potresi nisu tako česti. Ako svaki dan stavljamo naglasak na to, samo se međusobno plašimo i stvaramo psihozu, koja, još u vrijeme ove pandemije, nije uopće ni konstruktivna ni korisna'', smatra Kuk.
Objašnjava kako je pravo vrijeme da se počnemo opuštati od straha i psihoze te da shvatimo što to znači pripremiti se za buduće potrese.
''To nikako nije život u strahu, nego stvaranje niza institucija i prevencije koja će nam omogućiti da nam i znatno snažniji potresi ne predstavljaju problem te ne ostavljaju značajne štete ili žrtve. Opet govorim o Japanu i Čileu. Njima je nezamislivo da takva magnituda može izazvati ovakve štete kao kod nas u Zagrebu te Petrinji i Sisku.
Ako imamo sve službe i institucije, ako prilagodimo gradnju i naučimo osnovna ponašanja u takvim situacijama, mi smo mirni i nema razloga da se bojimo i živimo u strahu'', poručuje seizmolog Kuk.