Enizu Jašareviću (43) život je bio ispunjen treninzima i trčanjem, uživao je u maratonima i tjelesnoj aktivnosti. Jednom je trčao više od 30 sati bez prestanka. Iza njega je cijeli niz maratona, polumaratona i različitih utrka, za koje je osvojio više od 40 medalja.
Za toga Daruvarčanina sve je stalo kobnog 18. travnja kada je doživio moždani udar.
Enizova sestra Vernesa Jašarević ispričala nam je da je tog utorka zaprimila poziv njegove žene. Nije mogao kontrolirati govor i tijelo, a posebno desnu ruku, pa su se uputili na hitni prijam u daruvarski Dom zdravlja, odakle su ih poslali za Bjelovar jer su posumnjali da je riječ o upozoravajućem moždanom udaru.
Dobio je terapiju protiv moždanog udara, ali stanje se nije poboljšalo. Zbog ugruška je odvezen u KBC Zagreb, gdje je opet mogao govoriti i koristiti desnu ruku.
Uslijedila je operacija, a ugrušak mu liječnici nisu uspjeli odstraniti jer je bio pretvrd i prevelik. Na operacijskom stolu doživio je moždani udar koji mu je oštetio trećinu mozga.
Neočekivana vijest
"Čekale smo doktore da nam jave kako je prošla operacija i nadali se najboljem. Kada je doktor došao do nas, ostale smo u šoku, od prizora koji smo vidjele i riječi koje je doktor izgovorio: 'Eno možda neće preživjeti...'", opisala je Enizova sestra.
Oštećen mu je centar za govor i razumijevanje, desna ruka i desna noga su nepokretne te ima oštećenje perifernog vida. Ugrušak mu je ostao u glavi. Uslijedio je cijeli niz komplikacija. Završio je u induciranoj komi, pronađen mu je ugrušak u plućima, a na Rebru su mu liječnici otkrili i rupicu na srcu za koju sumnjanju da je mogući uzrok moždanog udara.
"Meni je to sve bilo nevjerojatno jer smo se netom prije toga nemilog događaja Eno i ja zajedno brinuli za našu majku", rekla nam je Vernesa. Majci je godinu ranije dijagnosticiran rak pluća, a više od 17 godina boluje od multiple skleroze. Otac im je ratni vojni invalid.
''Sada sam ostala sama...''
"Sada sam praktički ostala sama i moram se boriti za mamu i za brata", ispričala nam je u suzama.
Prognoza liječnika bila je da se Eniz nikada neće oporaviti te da će ostati teški invalid do kraja života. Međutim, Eniz je bio veliki sportaš, u dobroj formi i inače po naravi veliki borac. Uslijedila je borba obitelji s bolničkim sustavom i potraga za prikladnom rehabilitacijskom skrbi.
"Nakon Zagreba Eno je prebačen u bjelovarsku bolnicu, gdje je nastavio s terapijom i logopedom, kojeg smo sami morali plaćati jer bolnica nema svoga logopeda. To je veliki trošak, ali nije bilo upitno jer je s vježbama morao započeti čim je mogao", rekla je Vernesa i posebno istaknula logopedinju Lanu, zbog koje, dodaje, Eniz sada može izgovoriti svoje ime.
"On nakon zadnjeg moždanog ne može prepoznati ni slova, ni brojke, ni neke predmete. Ne može čak ni lijevom rukom, koja mu je funkcionalna, ništa napisati niti nacrtati", naglasila je.
Oštećeni dijelovi polako su se počeli vraćati u funkciju u Toplicama Lipik. Sve moždane i fizičke funkcije mogu se djelomično ili potpuno vratiti terapijom i intenzivnom vježbom unutar jedne do tri godine nakon moždanog udara.
"Trebalo je puno vježbati i stvarno se jako trudi jer ja znam koliko je moj brat Eno jak i uporan", dodala je.
Povratak kući
Četiri mjeseca nakon toga 18. travnja kad mu se cijeli život preokrenuo vratio se kući. "Tek kad je stigao doma, mi smo uvidjeli kakvo je njegovo stvarno stanje. Bili smo šokirani i zaključili da je izrazito loše te da moramo hitno pronaći dodatnu odgovarajuću pomoć jer sam ne može apsolutno ništa", naglasila je. Preuzela je brigu o bratu uz pomoć njegove supruge i prijatelja.
Nastavio je s fizikalnom i Bobath terapijom, uvedena mu je i Pablo terapija u Daruvarskim toplicama, a na njih ga svakodnevno voze sestra i supruga. Pomaci su vidljivi, ali Eniz i dalje ne može normalno i samostalno funkcionirati.
"On ne može izgovoriti ono što želi reći, iz usta mu samo izlazi: 'Ne, ne, ne, ne.' Kada razgovaramo, sve razumije, prepoznaje ljude, ali jako je teško razumjeti što želi. Ja ga kao sestra dobro poznajem pa shvatim nakon nekog vremena što mi želi reći, ali teško je gledati ga takvog", rekla je.
"Sve bi bilo dobro da se mi koji ga okružujemo ne moramo vratiti na posao, a da bismo to mogli, moramo moga brata Enu dignuti u potpunosti na noge i osamostaliti ga maksimalno kako bi mogao većinu stvari obavljati sam. Eno je borac i svega čega se primi ide do kraja, ne odustaje. On je moj heroj i moj ponos", rekla je Vernesa u suzama.
Eniz treba pomoć
Enizu je trenutačno najvažnija odgovarajuća zdravstvena skrb. "Jako je važno dati sve od sebe u prvih šest mjeseci do godinu dana, tada se neuroplastičnost mozga može najbolje iskoristiti i pokušati naučiti ponovno koristiti oštećene funkcije'', dodala je Vernesa. Otkrili su robotsku neurorehabilitaciju, za koju su im liječnici rekli da je pravi smjer.
Ali program je jako skup. Ovisno o broju sati, cijena tjednih terapija je od 1200 do 1700 eura. Morao bi odraditi najmanje 8 tjedana terapije, a idealno bi bilo 12.
"U jednom radnom tjednu odradio bi od četiri do šest sati individualnih vježbi (o tome ovisi i cijena), a za logopeda bi još posebno u istoj klinici trebali plaćati 35 eura po tretmanu", naglasila je.
Svota je velika, a sami je ne mogu financirati. "Budući da je moj brat otrčao utrku koja je trajala 38 sati i 34 minute gotovo u komadu, znam da je moj brat veliki borac, da je za njega samo nebo granica i da će dobiti i ovu utrku života kako bi ponovo bio predivan otac svojoj djeci, a mi ćemo mu pomoći svi koliko god možemo i zajedno se veseliti svakom njegovu napretku", rekla je za kraj.
Ako želite pomoći Enizu Jašareviću, možete to učiniti uplatom novca na ovaj račun:
IBAN: HR5124020063205798573
BIC: ESBCHR22
IME: ENIZ JAŠAREVIĆ
ADRESA: VRLIKA 71, 43500 DARUVAR