Bruno, kojemu to nije pravo ime, jedan je od otprilike milijun seksualnih radnika u Sjedinjenim Državama i u posljednjih mjesec dana poštuje socijalnu izolaciju, što znači i da odbija "poslovne ponude".
Njih je malo jer je u njegovoj, kao i u većini drugih uslužnih djelatnosti, promet jako pao. No suprotno većini nezaposlenih, Bruno ne može dobiti vladine olakšice. Budući da mu je ušteđevina sve manja, razmišlja da se vrati poslu unatoč rizicima. "Potražnja je pala za oko 80 posto, ali još ima onih koji me kontaktiraju", rekao je.
Njegov posao ionako je riskantan zbog spolno prenosivih bolesti. "Čudi me što, s obzirom na to da koronavirus kruži okolo, ima onih koji su spremni riskirati i to." Odluku da se vrati poslu neće donijeti olako. "Kako mogu znati da se osoba čuvala da se ne zarazi?"
Objavljene preporuke za seksualne radnike
"Nevoljkost naše vlade da seksualni rad prizna kao nekriminalni način zapošljavanja znači da bi mnogi od njih mogli završiti u velikim financijskim problemima", napisala je njujorška prostitutka Molly Simmons u članku u Huffington Postu. To bi seksualne radnike moglo nagnati da prihvaćaju klijente i koji nisu sigurni, riskirati napad ili silovanje, dodala je.
Desert AIDS Project, nevladina organizacija specijalizirana za zaštitu od HIV-a, objavila je preporuke seksualnim radnicima za vrijeme pandemije. "Kada pregovarate o uslugama, cijeni i postavljate pravila, uzmite u obzir i koronavirus i adekvatnu zaštitu", napisali su.
Neki seksualni radnici pretvorili su se u svojevrsne pornografske glumce i zarađuju od kuće pomoću web-kamera. Bruno to ne želi, premda je zarada dobra. Strahuje da bi tako mogao otkriti identitet. "Ne kritiziram kolegice i kolege, ali ja se u to ne želim upuštati. Ne želim da me financijske poteškoće koštaju privatnosti." (Hina)