Margaret Keenan (90) iz Sjeverne Irske u utorak je rekla da se osjeća privilegirano. Ona je prva osoba na zapadu koja je dobila cjepivo protiv koronavirusa.
Povijesni dan u kojem je počelo masovno cijepljenje mogao bi biti početak kraja noćne more u kojoj se svijet koprca već godinu dana.
Koronavirus je do danas ubio više od 1,5 milijuna ljudi, zarazio 68 milijuna, a ekonomsku štetu koju je sićušni virus napravio tek ćemo zbrajati. No koronavirus nije ni prva, ni najubojitija epidemija s kojom se čovječanstvo suočilo. Sve su one iza nas, a završile su na različite načine.
Velike boginje: Cijepilo se i gramofonskim iglama
Velike boginje ubile su stotine milijuna ljudi, a medicina je ubila njih. Virus kojem domaćin nisu životinje moguće je eliminirati tako da se on spriječi kod ljudi. A spriječilo se cjepivom. I to tako učinkovito da više nema ni potrebe za njim.
Na stranicama HZJZ-a stoji kako se protiv velikih boginja više ne cijepi jer je bolest iskorijenjena, a u prirodi nema uzročnika bolesti. Također, eliminaciji bolesti pomogli su i simptomi koji su vrlo očiti pa je moguće lakše praćenje bolesti.
No dok su bjesnile, boginje su bile ubitačne, pojavljivale su se u navratima, a oboljeli bi dobivali groznicu, a zatim i osip koji bi se pretvarao u bubuljice pune gnoja, koje bi se potom začepile i otpadale, ostavljajući ožiljke. Troje od 10 zaraženih bi umrlo, i to u mukama.
Na stranicama hrvatskog medicinskog priručnika piše kako je smrtnost i do 30 posto. Smatra se da je virus ubio više 300 milijuna ljudi samo u 20. stoljeću..
U svibnju 1980. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je velike boginje iskorijenjenim. Zadnja osoba koja se zarazila velikim boginjama bio je Ali Maow Maalin, kuhar u bolnici u Somaliji. Oporavio se već te 1977., no preminuo je 2003. od malarije.
Zadnja europska epidemija velikih boginja pojavila se u Jugoslaviji 1972. Početkom te godine donio ju je s putovanja u Irak Albanac s Kosova Ibrahim Hoti. Do trećeg mjeseca bilo je zaraženo 140 ljudi, uglavnom na Kosovu, ali bilo je slučajeva i u Beogradu i Novom Pazaru, Čačku...
Kad su liječnici konačno shvatili s čim imaju posla, reagiralo se promptno. Mobilizirani su svi liječnici, policija i vojska. Uspostavljene su i karantene, pratili su se kontakti, a vlasti su u samo nekoliko tjedana cijepile 18 milijuna ljudi. Cjepivo je bilo obvezno, nije se propitkivala učinkovitost cijepljenja.
Neki liječnici koji su ostali bez injekcija navodno su se snalazili tako što su pacijente cijepili gramofonskim iglama umočenima u cjepivo.
Ukupno je bilo 175 zaraženih i 35 umrlih, a bolest nije prešla granicu.
Virus velikih boginja čuva se u nekoliko laboratorija u svijetu i u slučaju zlouporabe predstavlja prijetnju bioterorizma.
Crna smrt: Žarišta kuge postoje i danas
U posljednjih 2000 godina kuga, bolest koju prenosi bakterija Yersinia pestis, sijala je smrt u nekoliko navrata. Prvi put u 6. stoljeću, bila je to tzv. Justinijanova kuga, drugi put u srednjem vijeku, a tzv. moderna kuga pojavila se u 19. stoljeću.
Najgroznija era kuge bila je srednjovjekovna, s vrhuncem u 14. stoljeću. Trgovačkim putovima kuga se iz Kine probila do Europe, sjevera Afrike i Bliskog istoka. Od 1347. do 1351. pobila je trećinu Europe. Prema nekim procjenama i do 60 posto tadašnjeg stanovništva. Osim groznice, povraćanja i povećanja limfnih čvorova, zaraženi bi razvijali gangrenu, a dijelovi tijela bi im izumirali.
"Nemoguće je ljudskim jezikom opisati zastrašujuću istinu. Oni koji nisu vidjeli ovakve užase su blagoslovljeni. Inficirani natiču ispod pazuha i kod prepona i padaju na tlo i dok pričaju", zapisao je kroničar Agnolo di Tura iz talijanske Siene. I njemu samom umrli su supruga i petero djece. U njegovu gradu pomrlo je pola stanovnika.
Preminuli su se pokapali na hrpama, a Giovanni Boccaccio rekao je da se mrtvim ljudima ne pridaje više poštovanje nego mrtvim kozama.
Od užasa neki ljudi su se skrivali po kućama, a drugi su se s prijetnjom nosili upravo suprotno. Puno su pili, družili se i uživali u životu.
Iz tog doba datiraju i preteče današnjih zaštitnih odijela, ali i prepoznatljive maske s dugim nosovima u kojima su liječnici za kugu nosili mirodije, vjerujući da će ih one zaštiti od bolesti. Dio opreme bili su i štapovi kojima su dodirivali bolesnike.
Pandemija je s vremenom prestala, ali kuga se samo pritajila. Buknula je u ponovo 1855. u Kini i proširila se svijetom. Ubila je više od 10 milijuna ljudi samo u Indiji, gdje su se palili cijeli kvartovi u borbi protiv kuge.
Nije jasno kako je pandemija prestala. Neki kažu da je hladno vrijeme ubilo buhe koje su prenosile bolest, no to ne bi spriječilo prijenos respiratornim putem. Drugi kažu da je ključ u štakorima. Do 19. stoljeća kugu su (odnosno buhe) prenosili smeđi štakori, koji su veći i žilaviji od crnih.
Naravno, postoji i pretpostavka da je bakterija mutirala. Kuga nije nestala. Povremeno se pojavi u Aziji, Africi i Sjevernoj Americi. Danas postoji i cjepivo protiv kuge. Na stranicama HZJZ-a piše kako se kuga može uspješno spriječiti i suzbiti drugim postupcima, a cijepljenju se pristupa samo ako drugi postupci zakažu.
"U liječenju kuge koriste se antibiotici na koje je bakterija Yersinia pestis osjetljiva. Važno je da se liječenje započne što prije da bi liječenje bilo uspješno. Smrtnost neliječene bubonske kuge je 50 do 60 posto, a smrtnost neliječene septikemije i plućne kuge 100 posto", kaže HZJZ.
I Yersinia pestis moguće je biološko oružje.
Španjolka: Oboljela trećina čovječanstva
Koronavirus danas u mnogočemu zrcali događaje iz 1918. Svijet je u početku za španjolsku gripu tvrdio da je riječ o manjoj prehladi koja će brzo proći. No nije prolazila, a posezalo se za sličnim mjerama predostrožnosti kao i danas - karantene, maske, distanca. Unatoč tome zdravstveni sustav se preopteretio, a poljske bolnice postale su novo normalno.
Smatra se da je španjolskom gripom bila zaražena trećina svjetskog stanovništva, oko 500 do 600 milijuna ljudi. Bila je jedna od najvećih katastrofa u ljudskoj povijesti. Gotovo da nije bilo dijela svijeta na kojoj se nije pojavila, a ime je dobila po Španjolskoj, ne zato što je tamo izbila, već stoga što se u toj zemlji prvi put pisalo o njoj. Jedna od teorija je se da se pojavila u vojnoj bazi u SAD-u, a američki vojnici tijekom Prvog svjetskog rata pronijeli su je po cijeloj Europi.
Vlasti su znale da njihove vojnike kosi misteriozna bolest, no to se pokušalo tajiti kako se narodi ne bi demoralizirali. O gripi je tako prva pisala neutralna Španjolska.
Španjolka je nastupala brzo, pacijenti bi znali umrijeti i već nekoliko sati nakon pojave prvih simptoma. Osim visoke temperature, bolova u mišićima, oboljeli bi patili od jakog kašlja. Pacijenti bi nekad od napora razderali trbušne mišiće. Dugi su se gušili sekretom koji im se sakupljao u plućima. Treći bi umirali od unutarnjeg krvarenja.
Prije nego što je završila, ubila je između 50 i 100 milijuna ljudi. Najsmrtonosnija je bila za mlađu, zdravu populaciju, pustošila je obitelji, cijele trupe krajem Prvog svjetskog rata.
U jesen 1918. liječnik Victor Vaughan stigao je u kamp Devens blizu Bostona da istraži neobičnu gripu koja je tamo buknula. Vidio je stotine vojnika koji ulaze u bolnicu u skupinama po deset. Kreveti su se punili, a bolesni bi poprimali plavkastu boju u licu. Mrtvi su se gomilali.
Smatra se da je pandemija prestala 1920., nakon trećeg vala. Razvio se kolektivni imunitet. No virus nije nestao, nego je oslabio.
Gripa u Hong Kongu: Ubila više od milijun ljudi
Gripa koja je buknula u Hong Kongu 1968. ubila je više od milijun ljudi diljem svijeta, uglavnom stariju populaciju. Ta gripa postoji i dan-danas kao jedan od oblika sezonske gripe kakvu danas poznajemo i protiv koje postoje učinkovita cjepiva.
Ebola: Groznica i bolovi u mišićima
Europa je 2014. sa strahom gledala prema zapadu Afrike, gdje se opet pojavila ebola. Prvo u Gvineji, pa se proširila na Liberiju, Sijera Leone i Nigeriju. Zabilježeni su slučajevi i u Senegalu, Maliju, SAD-u, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i i Italiji te u navedenim zemljama trenutačno nema rizika od zaražavanja ebolom.
Svjetska zdravstvena organizacija objavila da je do 14. srpnja 2015. na području Gvineje, Liberije i Sijera Leonea oboljelo 26.724 ljudi. Umrlo ih je 11.065.
Prvi put je otkrivena 1976. u blizini rijeke Ebole u tadašnjem Zairu, danas Demokratskoj Republici Kongo.
Bolest počinje groznicom i bolovima u mišićima. Prate je i povraćanje, proljev, osip i neispravan rad jetre i bubrega. HZJZ piše kako neki pacijenti imaju obilna unutarnja i vanjska krvarenja te im prestane raditi više organa.
Ebola se prenosi izravnim kontaktom krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih osoba.
Virus ebole jednostavno se uništava sapunom, dezinfekcijskim sredstvima, sunčevim zrakama ili sušenjem.