Slika govori više od 1000 riječi. Iz respiracijskog centra KBC-a Osijek poslali su nam snimke odjela na kojem se liječe COVID pacijenti.
"Nažalost, vrlo velik postotak bolesnika koji su na mehaničkoj ventitaliciji neće preživjeti, unatoč najboljoj medicinskoj skrbi. Uz starije bolesnike, imamo i mlađe bolesnike. Apeliram i na mlade i na starije da se pridržavaju mjera zaštite kako ne bi zavšrili na maheničkoj ventilaciji", kaže Gordana Krištek iz KBC-a Osijek.
Liječničku pomoć najčešće trebaju pacijenti s brojnim prethodnim kroničnim bolestima. Većinom su starije životne dobi. No nije to uvijek slučaj.
"Neću nikad zaboraviti mladog gospodina koji je bio u intenzivnoj, vikao je 'ne želim umrijeti, doktorice spasite me, imam osjećaj da ću umrijeti, imam četvero male djece'. On je jedan od te lijepe priče koji je od nas otišao stabilan. Na odlasku je rekao da se nikad više ne želi ni prisjetiti osjećaja nedostatka zraka, da se živ guši“, priča doktorica Marija Bilić.
Jer takav je osjećaj kada pacijent mora dobivati pomoć kisikom, mehaničku ventilaciju, a respirator je tek posljednji korak. Kroz ruke anesteziologinje Bilić u bolnici Dubrava prošli su mnogi kritični pacijenti.
"Oko njih su respiratori, zvukovi, svjetlost, sve što nije prirodno. U takvom se okruženju nalaze takvi bolesnici", govori dr. Bilić.
Rad u timovima, pod zaštitnim odijelima i maskama, bez života izvan posla - njihova je svakodnevica mjesecima, kažu nam i u pulskoj bolnici.
"Vi kako god, kad ste ispod maske, s vizirom, izostaje taj element ljudskog kontakta, koji je temelj našeg posla. Jedino tko im može pružiti pomoć, dati im ruku, to smo mi", kaže Kristina Kupčak iz OB Pula.
No kroz rukavice i zaštitno odijelo.
"Obučeni u kombinezone, maske i vizire nemamo mogućnost otići na toalet, popiti vode, otići na toalet nemamo mogućnost 8 sati, često smo i gladni i žedni. Ono što je problem u slučaju da vas svrbi nos, da vam znoj kapa u oči, vi se ne možete ni obrisati ni počešati. Trpimo sve to skupa. Ljudi često zaborave da smo i mi samo ljudi", poručuje Stella Gašparuš, glavna sestra respiracijskog centra KBC-a Rijeka.
Korona pacijenti umiru bez bliskosti svojih obitelji. Medicinske sestre često su zadnje koje s njima komuniciraju. Posjeti na COVID odjelima su naravno zabranjeni.
"Možda jedna gospođa kojoj je umro suprug dva tjedna prije od infarkta, ona i djeca su pozitivni, ne može joj nitko doći, djeca su u samoizolaciji, kad ste u bolnici, vama je najbitnije vidjeti svoje najbliže", kaže Sanja Piškor.
"Mi ne tražimo da se vani zaustavi život, nitko ne spominje da se zaustavi, nitko ne spominje lockdown. Jučer smo imali prazne krevete, ti kreveti više nisu prazni. U prostor u koji smo jučer ušli mi više ne možemo ući. Ali ako malim ustupcima možemo spriječiti da se broj ljudi povećava… Ako to nije alarm, ja ne znam što će drugo biti alarm“, dodaje Sanja Piškor.
Ipak, od koronavirusa ne treba strahovati, dovoljno je i pripaziti jer 80 posto oboljelih proći će bez ili s blagim simptomima. A za one koji završe u bolnici uvijek su tu liječnici i sestre - riječki medicinari danas su iz bolnice ispratili svog pacijenta uz ovacije.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr