Slaven Slavić imao je 25 godina kada je prvi puta ozbiljno počeo razmišljati o pčelarstvu. Našao se s prijateljem u rodnim Vinkovcima i počeli su pričati kako bi mogli proizvoditi vlastiti med. Naposljetku je svaki uzeo po pet košnica od Slavićeva sadašnjeg punca i tako su, bez previše razmišljanja i pripreme, postali pčelari.
Od tog je dana prošlo 17 godina i Slavićev život se uvelike promijenio. Oženio se, ima dvije kćeri, a 2018. je dao otkaz u firmi u kojoj je radio 13 godina i počeo se profesionalno baviti pčelarstvom. Ima tri pčelinjaka, po jedan kod Iloka, u Ilači kod Vinkovaca i u Privlaci, a svaka lokacija broji više od 50 pčelinjih zajednica, s time da redovito prevozi svoje košnice i u Križevce, Ludbreg, Sunju ili Glinu kada lovi kasniji bagrem, kestene ili amforu.
Kada pogleda kilometražu na svom autu, ona između proljeća i jeseni svako malo skoči za 300 kilometara tjedno. No, to je, kaže, život profesionalnog pčelara.
“Dugo godina mi je pčelarstvo bilo hobi uz posao, ali sam s 37 godina prelomio da moram probati. Nisam htio čekati mirovinu, jer nije to baš fizički lagan posao. Stoga sam rekao, ako neću sada, neću nikada. I dao sam otkaz i cijeli se posvetio pčelama”, govori Slavić te nam pobliže opisuje svoju svakodnevicu.
Stalno ima posla
Od ožujka do kraja kolovoza je neprestano na terenu. Obilazi pčelinjake, seli ih po punktovima ovisno o cvatu drveća i cvijeća te se, dakako, bavi vrcanjem meda. U rujnu zatim slijedi postepeno liječenje i priprema pčela za zimsku hibernaciju u kojoj ostaju sve do veljače. Tijekom zime kreće pak intenzivna prodaja, ali i priprema opreme i košnica za novu sezonu. Drugim riječima, gotovo pa da nema mjeseca u kojem nema obveza.
Najnaporniji dio posla su mu ipak selidbe košnica. One se rade po noći ili malo prije zore, dok pčele spavaju, a u pravilu se radi o putovanju koje u oba smjera premaši 250 kilometara s obzirom na to da odlazi u Ludbreg, Križevce ili Glinu. Pritom je potrebno s vremena na vrijeme i provjeriti stanje košnica, što ponovno podrazumijeva putovanje, pa ponovno kada se ide u vrcanje pa ponovno kada se ide po košnice…
Borba s medom iz uvoza
Nažalost, pčele koje ostavi u drugim županijama su isto tako izložene vanjskim prijetnjama. Prije tri godine su mu kod Đakova otrovali četvrtinu njegove ukupne pčelinje zajednice, zbog čega sada izbjegava polja uljane repice, iako se radi o odličnom medu. Kako kaže, više nema povjerenja u poljoprivrednike koji, unatoč zabrani, odluče koristiti pesticide u doba cvata.
Još jedan izazov s kojim se bori jest i uvoz jeftinog meda iz Kine i Ukrajine. To je zapravo borba koju vodi svaki pčelar u Hrvatskoj, jer oni ne mogu proizvesti med po takvoj cijeni po kojoj strane kompanije plasiraju svoje proizvode.
To su nažalost faktori na koje ne mogu utjecati. Zato se koncentriram na fizičku prodaju po tržnicama i sajmovima te na suradnje sa specijaliziranim trgovinama, dok mi je Wolt Market posljednjih godina postao važan prodajni kanal zahvaljujući kojem je moj med dostupan gotovo cjelokupnom stanovništvu Hrvatske. Godišnje proizvedem oko 4,5 tone meda i zasad uspijem sve to plasirati na tržište”, navodi Slavić.
Rebranding Wolta
Vodeća dostavna platforma u Hrvatskoj mu je najveći kupac koji redovito kroz Wolt Market distribuira njegov med po Zagrebu. Upravo je Wolt prepoznao važnost ulaganja u domaće proizvođače te je nedavno predstavio novi, osvježeni identitet svoje vlastite trgovine. Wolt Market odlikuje sada zelena boja koja simbolizira svježinu i kvalitetu, ali i dublju povezanost s lokalnim proizvođačima, što predstavlja temeljni stup dugoročne strategije na hrvatskom tržištu. Posebno se ističe suradnja s OPG-ovima, kojima Wolt Market omogućuje da bez vlastitih logističkih kapaciteta brzo i učinkovito prošire dostupnost svojih proizvoda u cijelom gradu, uz visoku vidljivost i marketinšku podršku.
Pčelarstvo Slavić je tako jedan od OPG-ova kojemu je Wolt uvelike pomogao u poslovanju i omogućio lakše planiranje kapaciteta za buduće godine. Što se pak tiče daleke budućnosti, Slavić kaže da ne gleda predaleko, već se drži sadašnjosti i onoga što može učiniti sada, uz pomoć obitelji i prijatelja.
Od pčelarstva pritom nema namjeru odustati. Kako kaže, jednostavno se zaljubio u taj poziv.
“Nije to baš za svakoga. Za početak, ne može baš svatko podnijeti da ih gotovo svaki dan ubode po pet ili deset pčela“, uz osmijeh će Slavić te dodaje da mu, unatoč ubodima, i dalje ljepše raditi s pčelama nego s ljudima.