Nekako je Zoran Milanović očito zaboravio, ili je samo računao na to da je javnost zaboravila, da je i on, još 2008. s izaslanstvom SDP-a, položio vijenac i zapalio svijeće kod Spomen-obilježja na Bleiburškom polju. Tada je kazao kako je u Beliburg došao zbog - žrtava.
Danas pak šef SDP-a 'pjeva drugu pjesmu' i tvrdi da oni kojima je stalo do žrtava idu u Tezno, a oni koji žale za propašću Nezavisne države Hrvatske (NDH) idu u Bleiburg.
'Sam Bleiburg je žalovanje za propašću NDH. Mi za to nećemo glasati. Tezno je druga stvar, tamo idu oni koji žaluju za ljudima. Oni koji žaluju za Antom Pavelićem i Maksom Luburućem idu u Bleiburg. To je skupina kriminalaca koja je došla na kamionima 1941. i povijesno izblamirala hrvatski narod. To nisu moji ljudi', kazao je Milanović danas u Saboru.
Bleiburg i emocije
A prije nešto više od sedam godina, točnije 14. rujna 2008. godine, čelnik SDP-a govorio je kako je Bleiburg mjesto uz koje se vežu mnoge emocije.
'Emocije, kako ljudi koji su ovdje nekog izgubili, dakle vezano uz žrtve, tako i emocije neke druge vrste koje su vezane uz politiku i neke propale zločinačke režime', rekao je Milanović te naglasio kako je on došao zbog žrtava.
Bilo je to uoči lokalnih izbora pa su mnogi potez SDP-ovaca protumačili kao skupljanje glasova, no Milanović je tvrdio kako motiv odlaska nije trgovačke prirode već isključivo ljudski. No, za vrijeme njegova mandata saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu ipak je ukinuto.
U izaslanstvo SDP-a na Bleiburgu su još bili Biljana Borzan, Ranko Ostojić, Ante Kotromanović i Daniel Mondekar.