Kolumna Borisa Miševića

Zokijeva zima

Slika nije dostupna
Probudila me eksplozija jutarnje svjetlosti. Otvorio sam prozor i snažno udahnuo. Miris nadolazećeg ožujka ispunio mi je pluća. Ma je li moguće da je ova zima tako brzo protutnjala, pomislio sam lagano navlečeći svoje najdraže traperice.

Protutnjala, gospođu Jadranku otpuhala na 4 godine i na scenu postavila Zokija filozofa, zastrašujuće smirenog Slavka i prvog potpredsjednika koji je prvi koji se tako zove jer je on jednostavno prvi u svemu. Kakva ekipa, pomislio sam dok sam na ksaverskim stepenicama pokušavao izbjeći zadnje ledene zamke preludo hladne veljače. Nikada Hrvatska nije više komentrirala neku Vladu. I nikada nije bila toliko nesigurna što će njezini potezi donijeti.

>> Izglasan državni proračun za 2012., Kosor tražila da dođu fotoreporteri

Moje misli brzo se potvrđuju. Cure iz dućana napadaju na prvu. Borise, što ovi rade? Ti to pratiš.. 'oće li bit šta od toga? Hmm, ne znam, pa valjda hoće... hmm... glavno da se nešto radi.... Nesigurno im odgovaram uzimajući iz frižidera zadnji paketić posnog sira. O bože, pa stvarno ne znam šta da im kažem? Šta im tek kaže Zoki kad njega izrešetaju u dućanu? Ide li on uopće u dućan više? Pa on je kao neki cool premijer i sigurno proćaska sa svima. Uglavnom pitanja o Zokiju, Slavku i Prvom pratila su me tijekom cijelog dana. Teretana, banka, prijatelji… svi vrte isti sadržaj.

Pa ovo je definitivno Zokijeva zima, zaključujem dok topli tuš mom slobodnom danu daje zadnju notu čiste uživancije. Iako u ljudima budi suprotne rekacije od iritantnosti do simpatije, Zoran Milanović ima nevjerojatnu podršku javnosti koju potvrđuju vrlo ozbiljna istraživanja. Podrška je plod činjenice da je 8 godina zemlja bila sustavno pljačkana, a sada se pojavio on. Mladi vođa koji lijepo govori, zvuči pošteno i prilično je uvjerljiv, bez obzira na par velikih početničkih grešaka. No elokvencija i načitanost Zokiju neće biti dovoljne. Po tome ga sigurno neće pamtiti. Njegov jedini način da svoje ime dublje ureže u povijest moderne Hrvatske države jest da beskompromisno reformira njezinu administraciju.

>> Sabor: Na proračun podneseno stotinjak amandmana

Da sterilizira sve javne tvrtke od balkanske epidemije nerada i bahatosti koja boli svakog normalnog čovjeka. Da ih nauči da zarađuju i da služe narodu s osmijehom i brzinom usluge za kojima toliko čeznemo gubeći živce s one strane šaltera. Da digne stvari na višu kulturnu razinu. Gospodarske mjere bilo je lako predložiti. Već tri godine svi stručnjaci govore što treba raditi, pa sam čak i ja, priučeni ekonomist , to savladao. Štednja, investicije, proizvodnja, izvoz… put do boljeg života i jačeg zapošljavanja.

Zokijeva ekipa, ako se ozbiljno uhvati posla, s pokretanjem oporavka doista ne bi trebala imati većih problema, pogotovo nakon što uđemo u Uniju. Ali bojenje sivih državnih hodnika šarenim tonovima europske pristupačnosti, brzine i uslužnosti bit će premijerov pravi i puno teži test. Također svoju će političku mudrost moći najbolje dokazati kroz vještinu rješavanja najbolnijeg problema moderne hrvatske države: Kako otpustiti vojsku nepotrebnih ljudi iz javne uprave, da im životi ne propadnu, a obitelji ne ostanu gladne?

Na to će pitanje odgovor morati dati Milanovićev tim. Ja, obični TV reporter, stvarno ne znam. Oni vode državu, preuzeli su odgovornost za najteže probleme i trebali bi ih početi rješavati što prije. Zadovoljan sa skromnošću viđenja samog sebe polako sam padao u san. Miris čokoladne torte s višnjama i chilijem koju je Ana-Mari spremila da se hladi za sutra moj je polusan pretvarao u bajku. Pojest ću komad prije posla. Ali samo jedan. Jer kao i Zoki i ja se bavim rezovima. On na proračunu, ja u teretani...