Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik, bio je jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Brinuo se za siromašne i navješćivao radosnu vijest svojeg učitelja Isusa Krista. Prema Svetom pismu, a njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska. Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga.
Nakon što se počeo braniti, vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem. Sveto pismo prenosi njegove posljednje riječi koje je klicao dok je umirao: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh".
Sveti Stjepan, najčešće prikazivan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci, prvi je koji je za Krista posvjedočio svojom krvlju pa je nazvan Prvomučenik, a njegov lik je u povijesti Crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.
Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se drugi dan Božića, 26. prosinca i to od 380. godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s još jedinim značajnim likom kršćanske povijesti, koji se u to vrijeme zvao Savao i tada je bio najvećim progoniteljem Isusa i njegova nauka. On je odobravao Stjepanovo kamenovanje. Kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Bio je to sveti Pavao, kasnije, nakon obraćenja, najveći borac za Krista i najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se ovo, naime, zbilo, prema Svetom pismu sedam mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema.
Blagdan Sv. Stjepana slavi se i kao novi početak, a u Hrvatskoj je običaj toga dana, koji se naziva i Štefanje, odlaziti čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima.
Danas je ujedno imendan svima koji se zovu Stjepan, Štef, Stipe, Štefica, Štefanija, Stephanie. Zbog 'krune, vijenca', što je značenje njegova imena na grčkom jeziku, uz Stjepane i ostale varijante tog imena imendan danas slave i Krunoslavi i Krunoslave.
Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela Svetog Stjepana su iskopani te su kasnije čašćeni i na zapadu - jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo Svetog Lovre, još jednog đakona.