Istraživanje provedeno na uzorku od 1.300 osoba iz cijele Hrvatske, pokazuje da se podjednako loše spava na selu i u gradu.
Nesanici su jače izložene žene, osobe u dobi između 60. i 73. godine, kao i one lošijeg socioekonomskog statusa, bez stalnog zanimanja, te izložene stresu zbog gubitka životnog partnera. U 11 posto slučajeva riječ je o teškim nesanicama koje ozbiljno narušavaju kvalitetu života.
Visoka primanja lijek za nesanicu
S druge strane, rezultati ankete pokazuju da osobe s mjesečnim primanjima iznad 15.000 kuna gotovo uopće ne pate od teških nesanica.
U Hrvatskoj postoje tri centra za medicinu spavanja - u KBC-u Split, Dječjoj bolnici Srebrnjak i na Vrapču, koje je najstarija i najpoznatija ustanova za liječenje svih oblika poremećaja spavanja.
Uz polisomnografsko snimanje (snimanje aktivnosti mozga u budnom stanju i u snu), na Vrapču nesanicu liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom (oblikom psihoterapije), objašnjava Danilo Hodoba, pročelnik Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje s Centrom za poremećaje spavanja i budnosti, gdje su do nedavno liste čekanja bile dulje od 12 mjeseci.
Ovisnost o lijekovima za spavanje
Najčešće im, kaže, dolaze osobe s razvijenom ovisnošću o lijekovima za spavanje, koji su zbog toga prestali djelovati. "Riječ je o vrlo dostupnim lijekovima, ali smiju se samo ograničeno uzimati. Pacijenti ih zloupotrebljavaju i stvaraju naviku, a lijekovi sve slabije djeluju, sprječavaju 'regenerativni duboki san', a preko dana uzrokuju tromost i pospanost", kaže Hodoba.
VIDEO Ovo su najbizarniji poremećaji sna
Građani, kaže, nisu svjesni da se te lijekove može uzimati najviše do deset dana, nakon čega slijede tri do četiri dana pauze. U suprotnom, može doći do teških poremećaja i stvaranja ovisnosti.
U Centru im se pruža kontrolirana terapija lijekovima i psihološka potpora o važnosti higijene spavanja - izbjegavanja kave, alkohola i obilnih obroka u kasnim satima, te lijeganja i ustajanja u isto vrijeme.
Lijekovi potiču površno spavanje
Važno je znati da se u kvalitetnom spavanju izmjenjuju faze površnog i dubokog sna u NON REM fazi, te REM faza spavanja sa snovima, bitna za regenerativne procese organizma i "konsolidaciju memorije".
"Lijekovi potiču površno spavanje, a skraćuju, do potpunog nestanka, tzv. Core sleep – duboko spavanje i REM fazu. Osobe na lijekovima za spavanje nisu svjesne koliko nekvalitetno spavaju i trpe fiziološke posljedice", kaže Hodoba.
Uz nesanicu, na Vrapču liječe i oboljele od apneje, prestanka disanja u snu, te osobe koje pate od narkolepsije - imperativnih napadaja dnevnog spavanja.
Od apneje boluje do pet posto populacije, češće muškarci stariji od 45 godina, koji snažno hrču s prestancima disanja i nesvjesno se noću bude.
Apneički sindrom vrlo rizičan
Apneički sindrom oštećuje san, oboljeli su tijekom dana umorni, često pretili s opstruktivnom plućnom bolešću i poremećajima srčanog ritma. Međunarodna istraživanja pokazuju visoke faktore rizika neliječenog apneičkog sindroma, čak veće od teškog pušenja i dijabetesa.
"Kvalitetu spavanja često pogrešno ocjenjujemo na temelju zapamćenih noćnih buđenja. To nije dobar pokazatelj jer se osobe s apnejom u jednom satu bude i do desetak puta, ali nisu toga svjesne i ne pamte ta buđenja. Dnevni umor je najbolji pokazatelj da nešto nije u redu sa spavanjem", pojašnjava Hodoba.
Za apneički sindrom danas postoji djelotvoran lijek - aparati za olakšavanje noćnog disanja koje je od 2012. moguće, uz specijalističku doznaku, dobiti preko HZZO-a. Pacijenti ih koriste kod kuće i omogućavaju im da prvi put, nakon puno vremena, iskuse što znači kvalitetno spavati i biti odmoran tijekom dana.
Narkolepsija - napadaji prisilnog spavanja
Kao najosebujniji poremećaj spavanja s kojima se susreću Hodoba izdvaja narkolepsiju, napadaje neodgodivog prisilnog spavanja tijekom dana ili oduzetosti mišićnog tonusa u budnom stanju.
Narkolepsija je rijetka bolest od koje boluju svega dvije do sedam osoba na 10.000 stanovnika, a Vrapče je praktički jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se ona uspješno dijagnosticira i liječi.
"Za dijagnozu su potrebne zahtjevne tehnike noćnog i dnevnog snimanja mozga kojima jedino mi raspolažemo. Bez tih aparata, narkolepsiju se u dijagnozi nerijetko zamjenjuje s epilepsijom jer oboljeli iz pune budnosti nenadano, na desetak minuta, tonu u san ili padaju zbog gubitka mišićnog tonusa", pojašnjava Hodoba te ističe da se uz cjeloživotnu terapiju narkolepsiju uspješno drži pod kontrolom. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook