Želimo doći u kuću Danila Torića u šibenskoj ulici Mandalinskih žrtava. Policija je provjerila podatke, a onda je Danilo Torić morao po nas na carinski prijelaz.
'Kako su se ponijeli straža, policija i stražari od luke? - Došli smo na rampu, uzeli su osobne iskaznice i zamolili da pričekamo. - To proživljava svatko tko dođe kod mene u posjetu', priča nam Danilo.
>> Lagumdžija uvjeren da će rješenje za Neum biti pronađeno do ljeta
Kuća mu je u središtu grada, ali u carinskoj zoni luke. Vrata dvorišta samo na prvi pogled izgledaju kao dio njegove kuće - gore je bodljikava žica. 'Niste zatvorili vrata dvorišta, nego ste napravili što?', pitamo ga. 'Zatvorio sam granicu Hrvatske', odgovara Danilo.
Pitali smo ne bi li na državnoj granici trebali biti graničari, carinici... 'Četiri čovjeka. Dva policajca, dva carinika i stražar od luke i to u tri smjene. Sad zamislite kolika je to ušteda u 30 godina', kaže Danilo.
Dogovor je bio da zatvaranjem granice zamijeni osobe u odorama. Ovisno o vlastima, za dolazak vlastitoj kući morao je pokazivati dokumente, a njegovi gosti uvijek. 'Uglavnom smo se dogovarali kroz 31 godinu. Ova godina koja je prošla bila je jako neugodna jer dogovor više nije važio', kaže.
Ovdje je prije Danila i supruge živio njegov otac. '1946. i 1947. su nas nacionalizirali', kaže. Najprije su preseljenje obećavali njegovom ocu, a već desteljećima i njemu. Za dolazak kući i dalje pokazuje dokumente i nekoliko puta na dan zatvara državnu granicu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook