Energetska učinkovitost objekata nešto je čemu će se u budućnosti morati posvetiti daleko više pozornosti u Hrvatskoj, a obzirom da potrošnja energije i emisija CO2 u stambenim i poslovnim zgradama unutar EU predstavlja značajnu stavku i obzirom na netom prihvaćen sporazum o klimatskim promjenama u Parizu na klimatskom summitu COP21, jasno je da će se s tim problemom sve članice EU morati ozbiljno pozabaviti.
U Hrvatskoj se i dalje premalo gradi objekata niske ili nulte energetske učinkovitosti, a prednosti takvih objekata, čiji stanovi ili poslovni prostori jesu skuplji u startu, dugoročno za posljedicu imaju, ili barem mogu imati, značajne uštede. Te uštede ne znače samo manje račune, već i smanjen odljev novca u inozemstvo, iz kojeg uvozimo energente i zadržavanje istog unutar domaćeg gospodarstva.
U Direktivi EU o energetskoj učinkovitosti zgrada, koja je donesena 2010. godine, između ostalog piše i da je "potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj zgrada koje ne samo da ispunjavaju trenutačne minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti, već su i energetski učinkovitije, kako bi se smanjila potrošnja energije i emisije ugljikova dioksida. Države članice bi u tu svrhu trebale izraditi nacionalne planove za povećanje broja zgrada približno nulte energije i o tim planovima redovito izvješćivati Komisiju".
U Hrvatskoj pa tako i Zagrebu, ponuda stanova je velika, no dok jedni imaju ili dobru lokaciju, ili dobru opremu, većina ih je, što se energetske učinkovitosti tiče, najblaže rečeno nedorečena, a time i neusklađena s novim EU standardima energetske učinkovitosti objekata.
Ipak, U Zagrebu, na Trešnjevci, napravljena je "Prva solarna kuća" tvrtke Zeleni projekt, čiji investitor i suvlasnik Damir Petrović, je za Dnevnik.hr pojasnio značajke takve gradnje u Hrvatskoj te zbog čega je ona i nužna u vremenu kojem živimo. Riječ je o niskoenergetskom tipu višestambene zgrade, koja se nalazi u Đakovečkoj ulici i koja koristi solarne panele za grijanje vode, kako bi se i dodatno povećala energetska učinkovitost objekta.
Niskoenergetska vs. samoodrživa zgrada
S obzirom na naše iskustvo, jedini način da se napravi značajna promjena u našem društvu je da se promijene Operativni programi koje smo predali u EU za razdoblje od 2014-2020, da se odustane od Pelješkog mosta i da se maksimalno sredstva usmjere na energetsku obnovu svih višestambenih zgrada i zgrada svih obrazovnih institucija (vrtići, osnovne, srednje škole i fakulteti) koje sada troše ogromne količine energije za grijanje i hlađenje. No krenimo nekakvim redom i pojasnimo što je to energetski učinkovita, a što energetski samoodrživa zgrada ili objekt.
"Energetski učinkovit stambeni objekt je onaj koji zadovoljava minimalne zahtjeve koje pred objekat postavljaju tehnički propisi, ali generalno se možemo složiti da je u današnjim okolnostima to stambeni objekat koji zadovoljava minimalno uvjete za 'B' energetski certifikat, što zadovoljavaju sve novogradnje izgrađene od 2008. godine. Uobičajena godišnja potrošnja energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju i pripremu tople potrošne vode u takvim objektima ne prelazi 120kWh/m2 prema čemu pojedinac lako može izračunati maksimalnu potencijalnu godišnju potrošnju energije za svoj stan od recimo 60m2 (namijenjen stanovanju dvije do tri osobe)", kaže Petrović.
"Energetski samoodrživa stambena zgrada jest zgrada gotovo nulte energije, gdje energija za grijanje, hlađenje, ventilaciju i pripremu potrošne tople vode nije veća od vrijednosti 80 kWh/m2. Naš objekt spada u ovu kategoriju, odnosno ostvaruje vrijednosti za najbolji A+ energetski certifikat, a prosječan utrošak u našem objektu nije veći do 25kWh/m2. Projektirani utrošak je oko 17kWh/m2 za grijanje, hlađenje i ventilaciju, dok računicu povećava trošak pripreme tople potrošne vode", ističe naš sugovornik.
Ako govorimo u nekim javno prihvaćenim standardima, koji se jednostavno koriste u svakodnevnoj komunikaciji i specijaliziranim građevinskim i arhitektonskim časopisima, napominje Petrović, tada je objekt koji troši manje od 25kWh/m2 godišnje za grijanje, hlađenje i ventilaciju niskoenergetski, a pasivna kuća je objekt koji troši manje od 15kWh/m2. Potrošnja tople potrošne vode nije uključena u ove granice, dodaje. S tim u vezi, određene izmjene stupaju na snagu od 01. siječnja 2016. s novim pravilnikom, koji je uskađen s obvezujućim direktivama EU.
Nedostaci ugradnje solarnih panela
Prilikom odluke o zelenoj gradnji, svakako je važna priprema i procjena energetske potrošnje budućeg objekta, nakon čega je lakše donijeti odluku mogu li solarni paneli povećati energetsku učinkovitost zgrade. "To ovisi o procijenjenoj potrošnji energije za grijanje, hlađenje i pripremu potrošnje tople vode. Ukoliko su stanovi većih površina (u prosjeku 100m2), s puno prozora i otvora, namijenjeni stanovanju obitelji u prosjeku više od 4 člana, tada je udio solarnih panela i preko 50 posto u energetskoj bilanci objekta, ovisno da li sudjeluju u sustavu grijanja ili služe samo pripremi tople potrošne vode", ističe Petrović.
Uvođenje sustava solarnih panela nije i bez svojih mana, najveća od kojih je, dakako, njegova cijena, što ističe i naš sugovornik. "Mana ugradnje sustava je veća cijena izgradnje, što se na žalost, ne reflektira na prodajnu vrijednost novoizgrađenih stanova, jer kupci još nisu upoznati s mogućim uštedama. Potrebna su dva priključka vode, samim time dvostruka količina ventila, vodovodnih cijevi i dva brojila vode po stanu", kaže Petrović.
"Nedostatak je da ne postoje jasni uvjeti ugradnje zajedničkog sustava za toplu potrošnu vodu, pa tako svaki stan treba dva vodomjera, a ne ide nam ni u prilog što je zagrebački vodovod uveo fiksnu naknadu. Nadalje, cijenu drastično povećava i obveza ugradnje daljinskog očitanja vodomjera, a naš objekat ima 8 stanova - dakle umjesto 8, mi moramo ugraditi 15 vodomjera, jer zbog neisplativosti nismo priključili suterenski stan na sustav. Ukupan trošak za 7 priključenih stanova je oko 200.000 kuna, što upravo za taj iznos povećava cijenu izgradnje", pojašnjava Petrović.
Sustav je učinkovit, ali ipak živimo u RH...
Ipak, nakon sveg rečenog, sustav ipak daje rezultate, ali bilo je zato drugih, za naše podneblje karakterističnih administrativno-birokratskih problema, ističe naš sugovornik.
Potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećao broj zgrada koje ne samo da ispunjavaju trenutačne minimalne zahtjeve energetske učinkovitosti, već su i energetski učinkovitije, kako bi se smanjila potrošnja energije i emisije ugljikova dioksida. Države članice bi u tu svrhu trebale izraditi nacionalne planove za povećanje broja zgrada približno nulte energije i o tim planovima redovito izvješćivati Komisiju "Sustav je učinkovit, jer ne zahtijeva mnogo održavanja i otporan je na niske temperature. Problem je naći prostor za bojlere visine oko 2m i širine oko 80cm. Mi smo naše smjestili u potkrovlju objekta. Ono što nitko ne očekuje, a to su dodatni troškovi građenja; nama je sustav ušao u statički proračun krova, što je povećalo debljinu krovne konstrukcije s 14cm na gotovo 24cm, zbog čega je utrošeno dvostruko više betona i armature prilikom betoniranja krova. Ukupno dinamičko opterećenje u proračunu je preko 4 tone, iako cijeli sustav nije teži od 2 tone. Zbog čvršće izgradnje objekt je još sigurniji u slučaju potresa, rekao bih čak i u slučaju ratnog stanja na granatiranje. Dozvole za solarni sustav ne predstavljaju problem kod novogradnje, nismo imali problema s time, iako smo lokacijsku dozvolu u uredu Črnomerac čekali čak 2 godine, a potvrdu glavnog projekta godinu dana, i za to vrijeme plaćali kredit za zemlju i penale našim kupcima", kaže Petrović.
Troškovi grijanja niži do 50 posto
Sve to trebalo bi značiti i znatno manje račune za grijanje tople vode. "U našoj stambenoj zgradi prosječna veličina stana je 42m2 (stanovi su veličine od 26m2 od 60m2). Zbog male kvadrature stanova i zbog sustava gradnje s Ytong blokovima i 14cm toplinske izolacije na vanjskim zidovima nije isplativ alternativan sustav grijanja stanova (poput toplinskih pumpi ili spajanja solarnog sustava na sustav grijanja). Solarni paneli služe za zagrijavanje 1000 litara potrošne tople vode u bojlerima, koja se potom distribuira do plinskih bojlera u stanovima, koji po potrebi dogrijavaju ulaznu toplu vodu, te distribuiraju dalje korisniku za tuširanje, pranje posuđa, ili čak za umanjivanje troškova pranja rublja priključivanjem perilice na taj izvor tople vode", kaže Petrović.
"Procjenjujemo da sustav može uštedjeti mjesečno oko 50 do 80 kuna plina po stanaru. Dodatno, troškovi grijanja su 50 posto niži nego u prosječnoj novogradnji koja ima B energetski certifikat. Dakle, ako ne netko tijekom zimskih mjeseci u stanu trošio 500 kuna mjesečno za grijanje i pripremu tople potrošne vode, u našem stanu taj trošak ne bi smio prijeći iznos od 200 kuna", napominje naš sugovornik.
Na razini Hrvatske potrebna promjena Operativnih programa prednaih EU
Na kraju smo upitali našeg sugovornika, koliko je ugradnja solarnih panela u zgradama isplativa ili korisna, jer naime, mnogi krovovi zgrada zjape prazni, a to je posve neiskorištena površina. U konačnici upitali smo isplati li se ugrađivati samo prilikom gradnje "od nule" ili ima smisla ugrađivati i na već postojeće objekte.
"Sustav bi bio isplativ prvenstveno u višestambenim zgradama, pogotovo onim koje imaju centralne toplinske stanice, a to je većina stambenog fonda u gradu Zagrebu. Problem bi bio višak toplinske energije iz zagrebačkih toplana koji bi se stvorio, te nakon pada potrošnje utjecao ili na povećanje cijene električne energije, ili povećanje cijene toplinske energije onim zgradama koje bi ostale priključene na toplanu", kaže Petrović.
"S obzirom na naše iskustvo, jedini način da se napravi značajna promjena u našem društvu je da se promijene Operativni programi koje smo predali u EU za razdoblje od 2014-2020, da se odustane od Pelješkog mosta i da se maksimalno sredstva usmjere na energetsku obnovu svih višestambenih zgrada i zgrada svih obrazovnih institucija (vrtići, osnovne, srednje škole i fakulteti) koje sada troše ogromne količine energije za grijanje i hlađenje. Tu energiju najvećim dijelom uvozimo, i poznati su problemi u Rijeci, Karlovcu i Vukovaru gdje su građani dobili ogromne račune za grijanje od toplane", napominje Petrović.
Građani financiraju Rusiju, Kazahstan i Saudijsku Arabiju
Na kraju podsjeća i na svakodnevni problem hrvatskih građana, koji svojim budžetom plaćaju uvoz energije iz drugih zemalja, umjesto da se taj novac ulaže ili troši u Hrvatskoj.
"Građani ostaju bez značajnog dijela rasploživog dohotka, koji umjesto kod lokalnog frizera, u restoranu, slastičarnici, automehaničara, za izlete i putovanja unutar RH, umjesto za troškove cjeloživotnog obrazovanja, umjesto za štednju i ulaganje u domaće dionice odlazi za kupovinu plina u Rusiju, Kazahstan ili nafte u Saudijsku Arabiju", ističe Petrović.
"Kada bismo smanjili utrošak energije svim građanima, ostalo bi više sredstava u državi za rast potrošnje i posljedično zapošljavanja, jer bi se moralo zaposliti više frizera, automehaničara, konobara i kuhara. U zdravoj ekonomiji prosječna obitelj se prehranjuje izvan vlastitog doma 3-5 dana u tjednu, dok kod nas ima građana koji nisu cijeli život kročili nogom u restoran. Od ostvarenih ušteda u javnim obrazovnim institucijama nakon samo dvije godine sredstva bi se mogla usmjeriti na financiranje izgradnje Pelješkog mosta. To je stvar ekonomske i zdravorazumske logike", istaknuo je na kraju naš sugovornik.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook